Sick-o-pathics (1996)

U vizualnom ritmu ultra low budget ostvarenja, nekakva kvazi faca se šeće po cesti i zajebava sve ljude oko sebe. Naleti na majku sa malim dječačićem kojemu otima lizalicu i naposlijetku djetetu iščupa ruku. Krv šiklja, a on se zajebava dok ga majka lupa sa sinovom rukom po glavi.  

U glavi blokada, nisam znao što dalje očekivati. Zadnje što bi pomislio da je ovo samo bio uvod u omnibus jeftinih talijanskih horror/gore pričica. Macho tipa zatoči neki kvazi poznati horror redatelj, koji ga veže uz TV i tjera da gleda njegove filmove. 

Hello Dolly

Kratka i jasna priča o tipu koji dolazi u seks shop u potrazi za kvalitetnom lutkom za napuhavanje. Prilikom općenja (ako se to tako može zvati), tip se onesvijesti, a lutka oživi. “Godpođica” se potpuno napuše te iz svoje tople rupice (zvuči sick zar ne) izbaci nekakav pipak koji se tipu nabije u žile. Nakon toga lutka se sagne nad njim te počne povraćati hektolitre sperme. WTF?

The poor, the flesh and the bag

Radnja bez početka i kraja – u ritmu brutalne talijanske jeftine metal mjuze, torba oživljava i ubija ljude. Da dobro ste skužili, torba, mala poslovna torba sa velikim zubima i pipcima :) 

Aerophophagus

Djevojka se kupa u moru dok joj se momčina izležava na plaži. Odjednom nešto je napada i koža joj potpuno izgara. Onako sjebana dolazi do svog tipa i njemu se lice počne topiti… 

Odjednom kao fast forward u “present day in Rome” – neki tip kod doktora koji mu priča o koprofagiji (“znanost” iliti fetish jedenja izmeta), baca mu prljave čarape u glavu te mu pokazuje svoje seksi čipkaste gaće. Doktor je muško btw ;) Što reći, dalje priča odlazi u nekakvu bolest koja se prenosi zrakom. Fascinantno je kako se on-the-fly dešavaju tranzicije sa rekli bi potpuno nevezanih tema… 

U pauzi među epizodama, zajebanti koji stoje iza ovog djela bacaju nekakave kratke opskurne (kvazi) smiješne reklame. U reklamama što je najgore glume neke od ikona horror žanra – Linnea Quigley, pa čak i Lucio Fulci kojemu je film i posvećen. Usput nekima će ime zvučati poznato ime zadnje epizode  – insipiracija za “radnju” je došla od strane legendarnog Antropophagusa, filma koji je režirao Joe D’ Amato, koji u Sick-O-Pathics čak i glumi jednu sporednu ulogicu u epizodi “The poor, the flesh and the bag”.