Shadow (2009)

2

shadowza.jpgZa filmu Shadow do dolaska na S+F 2009 filmski festival nisam nikada čuo. Tehnički nam za tu večer nije ni bio u planu za gledanje, jer smo u to vrijeme pikirali na film Carriers. Tog jutra smo frend i ja posjetili okrugli stol oko novog vala talijanskog filma (report), gdje se sve vrtilo oko Federica Zampaglionea, koji je za tu večer najavljivao talijansku premijeru svoga filma “Shadow”. Kroz njegovo izlaganje zainteresirali smo se za film, pa sam izbacio Carriers iz igre.

“Shadow” je talijanski film, snimljen na engleskom sa internacionalnom glumačkom postavom. Radnja se dešava u nekoj istočnoeuropskoj zemlji i prati avanture amerikanca koji se upravo vratio sa ratne ture u Iraku. Za maknuti se od svih problema i užasa koje je prošao odabrao je prelijepa šumska prostranstva kao stvorena za adrenalinske vožnje biciklom. Prilikom odmora u jednoj gostioni upoznaje biciklisticu Angeline, ali i dva lokalna lovca sa kojima dođe do naguravanja. U vrlo kratkom vremenu, prelijepi aktivni odmor postaje borba za preživljavanje.

Mogu reći da je stvarno gušt gledati neku horror premijeru u potpuno popunjenom kinu uz redateljev uvod, te sa kojih tridesetak minuta njegove interakcije sa publikom nakon filma. Ispada kao da gledaš mnogo bolju verziju nekakvog special edition DVD-a, gdje možeš saznati sve o iskustvima sa snimanja, problemima oko financiranja, a i pročavrljati sa redateljom. Talijanska premijera filma završila je u vrlo pozitivnom tonu, sa gromoglasnim pljeskom oduševljene publike. Nije riječ samo o lokal patriotizmu, film je vrlo dobar.

Ono što mi se sviđalo je cjelokupna atmosfera u filmu – predivno je snimano na odličnim lokacijama (cirka par sati od Rijeke), a Zampaglione se vrlo kvalitetno poigrava sa horror podžanrovima. Ima tu svega, prvo misliš da se radi o klasičnom survivalu u šumi, pa se malo koketira sa duhovima, a naposlijetku dolazi i do modernog torture porn štiha. Na sreću, ovo posljednje zaokuplja samo kojih 5-6 minuta filma, stvar se vrlo brzo popravlja. Uz sve to, kao veliki fan Argenta, redatelj je u cijelu priču ubacio i povremene vrlo dobre elemente gialla.

Gluma je definitivno mogla biti bolja, a tu ponajviše mislim na glavne protagoniste, nekako mi nisu previše sjeli. Usprkos tome i malo pretipičnom (za horror fanove) kraju filma, mogu reći da sam cijelo vrijeme uživao. Nije bilo nikakvih prevelikih elemenata koji bi me pretjerano smetali, a Zampaglione je ubacio neke scene na koje uvijek padnem. Tu posebice mislim na genijalno snimljen dio za koji se vidi, a poslije filma je i sam priznao, da su stvorene pod utjecajem poznatog benda Tool.

Negativac u filmu je čisto zlato. Tip izgleda kao da je došao iz samog pakla, genijalna jeziva pojava i to bez praktički ikakvog makeupa. Još jedna čar premijere, glumac koji je igrao negativca sjedio je u redu iza nas.

Uz spomenute mane, film mi je odlično sjeo. Ako Zampaglione nastavi ovako i talijani imaju svoga konja za utrku prostranstvima novog euro horror vala.

Share.

2 Comments

  1. Vrlo zanimljiv film iako moram priznat da je bilo scary vidjeti onog frajera red iza nas, i uzivo djeluje malo bolesno :)

Leave A Reply