Scream 4 (2011)

Upravo sam se vratio iz kina i kreće osvrt na Scream 4. Sydney se nakon niza godina, tri filma po našim brojkama i sedam dijelova fiktivnog Stab serijala, vraća na mjesto zločina. Napokon je prebrodila sve psihičke traume koje je imala i dolazi na promociju svoje nove knjige. Noć prije, svoju zabavu sa dvije lokalne teenagerice ima i dragi nam Ghostface.

Makar sam Scream 4 pošteno pratio kroz niz članaka na HorrorHRu, nisam imao neko posebno uzbuđenje vezano za oživljavanje ovog skoro pa umrlog serijala. Vjerojatno nije ni pripomoglo to što sam nedavo pogledao novi Wes Cravenov uradak My Soul to Take, koji je bio svojevrsna uvertira Cravenovog povratka slasheru. Originalni Scream iznmno cijenim i radi  njegove uloge u modernom dobu horrora imao sam bar malo nade da stari lisac Wes može iz rukava izvući asa i ponovno nam revitalizirati omiljeni žanr. Kino zarada četvorke u inicijalnom vikendu je razočarala, dok su kritke po horror i inim filmskim sajtovima u globalu bile osrednje. Već je nakon dan dva od svjetske premijere na netu izašao neki loši cam rip, a par ljudi ga je na forumu i takvoga jadnoga pogledalo. Jedan od korisnika koji je vjerojatno najveći domaći fan Scream serijala filmu je dao 10/10, što me iskreno razveselilo.

Opet mi se poklopilo da sam na poslovnom putu u vrijeme nekog filma u kinu, a posebice mi je drago bilo radi Screama 4 jer ga nema u našim kinima. Kako se predstava približavala, počeo sam osjećati neki dječački zanos, dali je svarno došlo vrijeme za sveto trojstvo – odličan film, i to slasher i uz to da je x-ti nastavak?

Bubnjevi……. Scream 4 mi je skoro natjerao da urlaaaam na glas. I to ne radi napetosti, već od razočaranja epskih proporcija. Neću reći da mi je film ultra smeće, ali mislim da je dovoljno da spomenem poveznicu sa sličnim utiskom koji sam imao nakon Romerovog Survival of the Dead (koji je ipak još koj stepenic lošiji). Ne znam od kuda da počnem, vjerojatno je bolje raščlaniti one stvari koje s m u filmu ile promašaj… Nadam se da imate volje čitati…

1) Uvodna scena u filmu daje očekivane naznake o samoparodiji, te zajebanciji na žanr u globalu. Ok, ali malo su ipak pretjerali – na trenutak je izgledalo ka da puštaju početak nekog Scary Moviea.
2) Šerifova pomoćnica? Omfg, neka jadna naturšćikica koja u doslovno svakoj sceni izgleda kao da su je ukopirali iz nekog kućnog indie uradka. Radi nečega što ću kasnije spomenuti, vjerujem da su slagali žensku verziju Deweya iz jedinice, ali opet taj lik i gluma je za ovu Oscarovsko ostvarenje.
3) Užasan lik Sydneyine publicistkinje. Kopi pejst glumičinog lika iz serije Community, koji tu ne paše,  očaj živi.
4) Dečko glavne protagonistkinje??? Zar nije kraj ovakvim deblnim likovima radi kojeg će svaki filmoljubac izvan horror žanra unaprijed zazijevati? 
5) Uvođenje novih pravila horror žanra? Pričalo se o tome, u praksi po viđenom ama baš ništa novog, tj da se ispravim za 99.95% publike ništa iole važno osim debilana sa kvazi lajv streaminzima i kamerama.
6) Znam da je šef murje Dewey, ali murja u filmu je vjerojato najgluplja ikada. Scenarij ih je morao utupiti do beskonačnosti jer bi u bilo kojoj drugoj situaciji Ghostface bio ulovljen jedno 5 puta tijekom filma.
7) Masakr epskih proporcija se zbiva iz minute u minutu, a glavni protagonisti praktički žive kao da se ama baš ništa ne događa.
8) Upad sumnjivaca, znate ono kada Ghostface izađe, a odmah se sekund kasnije sa njegove strane pojavi neki od plejade likova. Ovo se koristi naveliko i ispada vrlo loše.
9) Horror reference u filmovima su fora. Bilo je fora sa prijašnjm Screamovima, a ovdje se to diglo na novu razinu. Pitate se što je tu loše? Pa ima tu dvije stvari a) pretjerivanje nikada nje dobro, neke situacije ispadaju same sebi svrha, te b) horror afficionadi i ekstra fanovi nisu jedina ciljana publika filma – horror u kinima baš nema neku pretjeranu publiku i ovako nešto zapravo može loše utjecat na zaradu filma, a time čak i na trenutno stanje žanra u globalu.
10) CGI krv. U nekim scenama se baš ružno primjeti kada digitalno “curi” po majicama.
11) Scooby Doo momenti. Znate ono, dinamično pojavljivanje i nestajanje likova unutra jedne kuće, jedan ode na kat, drugi izađe na balkon, pa se peti pojavi sa kata itd. Posebno vidljivo dvadesetak minuta pred kraj. Ljudi su se oko mene već smijali na glas…
12) Mobitelijada. Ispizdiš već cijeli film pratiti tko je koga sa kog moba zvao, tko je phone Ghostface, tko ga glumi, tko je izgubio mobitel, kako ga je našao etc…

I šećer na kraju, magični broj 13…

13) Scream 4 zapravo nije Scream 4 nego najobičniji remake originalog Screama! Da, ma koliko bizarno ovo zvučalo, Scream 4 je sličniji Screamu od bilo kojeg drugog rimejka – ok ne uključujemo onu debilanu sa shot by shot kopijom Psycha. Scream 4 i kroz film referencira da su rimejkovi klasičan trend modernog horrora, ali i ta po nekome možda super cool fora meni ispada totalno jadna. Kao da je Platinm Dunes u svom Elm Street remakeu ubacio neku selfreflective foru i sada je odjednom film i/ili poanta filma kao rimejka dobra? Neće ići… Rimejkovi su rak rana koja je upropastila horror žanr u zadnjih desetak godina, te nema “pametog” ili “cool” načina da u manirama političkih spin doktora okreneš priču i glorificiraš svoj novi tip obrade već postojećeg filma.

Moram spomenuti i par pozitivnih strana filma, Ghostface prati trendove pa je prilično brutalan i gotovo svako njegovo pojavljivanje u ulozi krvnika je odrađeno na zavidoj razini. Pokušavam izvući još nešto… Da, par minuta ludila pred kraj, te jedan  originalniji (u usporedbi sa radnjom do tada) dio još bliže kraju. Sam kraj, debilana.

Jedva čekam da i vi pogledate film, pa da bacimo kakvu konstruktivn raspravu, nisam čitao strane reviewe (samo pogledam ocjene), ne znam kako su drugi komentirali, ali meni, još fanu slashera, ovo je bilo dosta loše. Možda u mojim stavkama gore možete prepoznati globalne zamjerke slasherima u globalu, ali mislim da je sramota (ili bolje rečeno razočaranje) da Scream 4 u glavi imam tu negdje sa Prom Night remakeom ili bilo kojim direkt na dvd bedastim slasherom.