Dvije godine nakon događaja iz filma Scream, mnogo se toga promijenilo. Sidney i preživjeli prijatelji su na studiju, a u kinima se pretpremijerno prikazuje film Stab, inspiriran brutalnim Ghostface ubojstvima.
Prilikom spomenute premijere Staba, u iritantnoj i nerealnoj atmosferi kina punog Ghostface maski i debilana, dolazi do dvostrukoj umorstva. Vrlo brzo postaje evidentno da započinje čitav niz copycat ubojstava. Po Randyu, rezidentnom filmskom geeku iz društva, pravila nastavka su vrlo jasna – broj umorstava je uvijek veći, a ona su počinjena mnogo kompleksnije sa više krvi.
Scream 2 sam vjerojatno do sada pogledao bar 5-6 puta. Prolazio sam neki dan kroz arhivu sajta i uvidio da se nikada nisam udostojio napisati recenziju,. Posljedično zadao sam si još jedno gledanje, taman dan pred Halloween. Čim bi pomislio na Scream 2 prvo bi na pameti bilo to, po meni, loše otvaranje. Gledao sam masu horora u američkim i inim kinima, od praznih do krcatih dvorana na horor festivalima, ali onakvo bedačenje kakvo je demonstrirano pred premijeru Staba je uvreda za mozak. Scenarij filma Scream 2, pa i ostalih nastavaka, je dosta ziheraški – tako da se za svako pitanje o izvedivosti nekog ubojstva, uvijek odgovara sa nekakvim više manje bedastim “okvirnim” objašnjenjima. Recimo to ubojstvo u kino dvorani, kako ubiti nekoga da drugi odmah ne shvate? Pobacaj tridesetak Ghostfaceova po kinu i učini da trčkaraju po redovima za vrijeme gledanja filma. Drugi tupav primjer je ubojstvo jednog od jačih likova, ono učinjeno nakon povlačenja istog u kombi nasred ulice. U trenu kada žrtva počne urlati i kombi se počne tresti, na udaljenosti 5 cm od kompija pojavljuju se neki cooleri sa kazetarima i mega glasnom hip hop glazbom.
Spomenuh ove gore ziceraške pristupe, zato jer ih se može isčitati iz niza situacija u filmu. Kužim da se mora nekako “zamaskirati” ubijanje u javnosti i stupidna postupanja likova, ali malkice ipak vrijeđa inteligenciju gledatelja. Scream 2 sam po sebi ima baš bezbroj situacija koje sam možda 1997. godine mogao provariti, ali iskreno te fore sada baš i ne drže vodu. Jest da su likovi u hororima naivni, jest da uvijek rade ono što ne bi nikada trebali, ali X situacija ovdje djeluju baš nategnuto i glupo. Ghostface ti upravo negdje usred grada ubije prijateljicu i lovi te, što ćeš ti napraviti? Otrčati u potpuno prazno kazalište u kojemu je sve spremno za finalni dvoboj. Pih…
Sam film se može gledati kroz prizmu PSE. PSE je pojam koji mi je pao na pamet (vjerojatno je netko to i prije koristio) koji bi označio post scream eru. U mom ljubavnom pismu originalnom Screamu, napomenuo sam koliko je film revitalizirao ne samo moju tada opadajuću ljubav prema žanru, već žanr sam po sebi. Scream 2 i sa ovoliko nelogičnosti i red herringa, opet mnogo bolje od većine slashera snimljenih u PSE. Čudno, ali jest.
U filmu osim plejade preživjelih likova iz originala, ubačen je čitav niz poznatijih mlađih glumaca, na kojima je da sa jedne strane budu potencijalni sumnjivci, a sa druge da povećaju broj Ghostfaceovih žrtava. Baš radi kvalitetne ekipe i samog po sebi kultnog izgleda negativca, ovaj film i dan danas dobro prolazi. U kinima je tada zaradio skoro isto kao jedinica, koja je godinu dana ranije postala neočekivani kino i žanrovski hit i otvorila put uspjehu nizu glumaca. Serijal su kasnije popratila još dva nastavka (recenzija Scream 4), a uskoro kreće i TV serija.
Btw, zanimljivo je da sam tek sada u filmu uočio dva očito namjerna spoilera kojima se može dokučiti tko stoji iza maske Ghostfacea. Rasplet je i mogao biti bolji, ali opet drži vodu sa reflektivnim karakterom koji sam serijal ima na horor žanr. “Horror made me do it” – krilatica je kao da je proizašla iz bizarne video nasties ere koja je u svom pokušaju moralnog i fizičkog uništavanja horor filmova zapravo popularizirala omiljeni nam žanr.
3 comments
Scream 2 je film koji mi je drag koliko i prvi dio jest da ima svojih naivnih trenutaka i glupih situacija ali i dalje drzi onaj stimung kakav je bio i u prvom dijelu legendarnog Screama.Ostali dijelovi su zbilja jadni i nezanimljivi pogotvo 4-ti dio koji ima tu furku na ”modernu” generaciju Screama tu se Wes Craven usro koliko je dug i sirok.Vjerovali ili ne cak mi je i My Soul To Take ispo zanimljiviji od Screama 4 barem u tom filmu ima neki mali ugođaj starinskog slashera(barem meni)
Dvojika slabija od jedinice ali opet draga.:)
Zasto nema rezencije za scream 3