Scanner Cop (1994)

Sam živi sam sa ocem koji ima očitih psihičkih problema. U glavi čuje tuđe glasove i nakon što shvaća da više nema tableta od kojih mu je bolje, potpuno šviće i u ogledalu si vidi male glave kako poput prišteva izlaze iz njegovog čela. Na to urlanje u sobu ulazi policija i ubrzo shvaća da ima problema sa čovjekom koji posjeduje jake telekinetičke moći. Samov ćaća napada murjake i završava sa par metaka u prsima. Maloga Sama jedan od policajaca uzima doma i odgaja ga kao sina. Petnaest godina kasnije poput svog očuha on postaje policajac, a taman u to vrijeme kreće niz ludih napada u kojima ljudi nasumice ubijaju policajce.

Ne, Sam nema beze sa ubojstvima, ali ubrzo se shvaća da je on jedina šansa da se pronađe krivac. Naime netko na pomalo čudan način kombinacije hipnoze i lijekova ljudima u glavi stvara asocijaciju policijskih uniforma sa najvećim mogućim zlom. Nakon što koknu murjaka, ljudi ulaze u neki katatonički šok, a tu Sam ulazi u igru. Naime, poput svog oca, Sam je scanner i ima mogućnost psihički utjecati na druge ljude.

Već i po imenu možete primjetiti da je ovo nekakav spin off popularnog serijala Scanners. Čak mislim da je to i službeno, jer produkcija nije na nekoj šrot razini da se ovakva ideja brutalno bez ikakvih dogovora pokrala. “Scanner Cop” počinje kao dosta zanimljiv filmić, dok se u sredini radi repetetivnosti radnja počinje malo usporavati. Nisam neki fan tih skenerskih zavrzlama, ali mogu reći da sam nekako uživao u ovom filmiću. Kada je kvaliteta filma (scenarija) počela malo opadati, u spas dolaze neke trashy scene koje te bar na trenutke dobro zabave.

Primjer jedne takve scene je kada usred ozbiljne radnje Sam počne raditi svoje grimase i preko telekineze zabranjuje nekoj ženi da u restoranu uzme zadnji komad kolača kojega je baš htjela Samova pratiteljica. Ovo je djelovalo baš jeftino, ali u isto vrijeme smiješno. A tek kada se za mozgom spoji na monitor računala i počne crtati fotorobot krivca? Kako bi Mastercardova reklama rekla – neprocjenjivo. Praktički u filmu do samog kraja i nema nekih pretjeranih horror vizualnih efekata, ali ono što je tu je zaista solidno za jedan video filmić prosječnoga omanjeg budžeta. Btw film ima i nastavak kojega ću pogledati ovih dana i baciti raport.