Pontypool (2008)

Bacio sam se na screenere sa AFM-a i ovako nasumično odabrao film Pontypool. U njemu sam čitao na forumu, nisam ga baš popratio na sajtu, ali mi nekako zapelo čudno ime pa sam se odlučio da vidim o čemu se tu radi. Film počinje sa najobičnijom šihtom na lokalnom radiju u kanadskom gradiću Pontypoolu, gdje upoznajemo svojeglavog voditelja, njegovu producenticu i mladu tehničarku. Radna smjena im počinje kao i svakog drugog dana, ali sve se mijenja kada od svog reportera dobiju informacije da u gradu dolazi do nekakvog “protesta” koji završava velikom eksplozijom. Kako to inače biva, ovo je bio samo početak nečega što izgleda da vodi prema kraju.

Ne želim previše spoilati radnju, pa ću se fokusirati na neke generalnije odlike ovoga filmića, koji me vrlo pozitivno iznenadio. Znaš da je nešto zasigurno dobro osmišljeno kada praktički u prvih pedesetak minuta sve te čudne, neobjašnjive i ultra nasilne krizne trenutke gradića Pontypool, promatraš kroz prizmu ekipe na radiu koja cijelu priču pokušava spojiti samo sa komadićima informacija koje primaju od drugih. Glumačka ekipa je stvarno na razini, praktički dva glumca nose 90% cijeloga filma, što vrlo rijetko ispadne ovako dobro.

Makar u tom spomenutom prvom dijelu filma kamera ne izlazi iz radijskog studija, napetost se vrlo lijepo diže i sve si više i više zacementiran uz pokušaje shvaćanja problema i pucaš od znatiželje da napokon vidiš u kom grmu leži zec. Primjetio sam sada na netu da su kritike filma podijeljenje – sajtovi i časopisi daju hvalospjeve, dok neki njihovi čitaoci govore da je film sranje. Evo ima i na HorrorHR forumu upis nekoga tko kaže da je tri puta zaspao dok je gledao film. Nemojte da vas ovakve stvari obeshrabre, za pohvalu je kada film bez nekakve vizualne dinamike uspjeva tenzije održavati na visokom nivou.

Tajming u filmu je savršen, taman kada te scenarij potpuno uvuče, dolazi do manifestacije “zla”, glavni likovi shvaćaju da je riječ o nekakvoj zarazi ili virusu, ali ne očekujte baš zombije. Po izgledu eventualno tu ima nečega sličnom Boyleovim inficiranima iz “28 Days Later”, ali način zaraze je poprilično osvježavajuć, a ako ne to, bar potpuno drugačiji od onoga što se očekuje. Atmosfera je od početka do kraja fantastična.

Spomenuh malo prije odlične glumce, koji eventualno u sceni-dvije malo zakiksaju, ali Stephen McHattie koji glumi voditelja izgleda kao neka opakija verzija Lancea Henriksena, dok mu producentica Lisa Houle vrlo sliči legendarnoj screm queen Jamie Lee Curtis. Ovo je dakako spomenuto iz perspektive horror fana, na par trenutaka mi je izgledalo kao da gledam neki izgubljeni horror iz osamdesetih…

Jedva čekam zamijeniti screener DVD sa pravim DVDom (izlazi za mjesec dana), stvarno se nadam da će na njemu biti i audio komentar, baš me zanima čuti još neke detalje o filmu.