Četvoro sretnika je odabrano od strane iznimnp popularne društvene mreže da krenu na potpuno plaćeni put privatnim zrakoplovom iz Londona u New York. Ljudi koji se ne znaju, ali su si pred koji dan pogledali profile na sajtu, sada kao lordovi uz šampanjac uživaju u luksuznom avionu. Ubrzo nakon polijetanja na ekranima počninje nagradna igra sa pitanjima i sadržajem kave ovi ni u najgoroj noćnoj mori nisu očekivali.
Pred desetak minuta završila je svjetska premijera filma “Panic Button”, nečega što bi se moglo nazvati manifestom protiv Facebooka sa elementima Saw serijala. Naime, na moju sreću uopće nije riječ o torture pornu (btw, prvi Saw to nije ni bio), već od prilično zanimljivom konceptu koji kao da je ciljan za ljude poput mene koji ne shvaćaju koja je poanta djeljenja pojedinosti svog privatnog života neznancima (i “polu znancima”) preko Interneta.
Čim počne ova igra na život i smrt, odmah se identificiraju sve negativne konotacije društvenih mreža, te na malo ekstremniji način gledamo posljedice prevelike oslonjenosti ljudi prema tehnologijama, koje uopće ne poštuju (i ne moraju) privatnost svojih korisnika. Utjecaj Saw filmova se vidi kroz onaj “pametniji” dio filma, zagonetke tj. bolje rečeno zadatke koje sudionici dobivaju u pokušajima da ne kazne sebe i bližnje svoje.
Kako se film dešava unutar jednom malog zrakopolova, bitno je da su likovi dobro osmišljeni, te da su glumci na nivou, a mogu potvrditi da je i jedno i drugo vrlo solidno odrađeno. Likovi su sami po sebi su OK, a dodatno se vežeš uz njih, kada saznaš te neke tajne i tajnice za koje misle da nitko drugi ne zna. Na netu, sve ostaje negdje zapisano, kako je to i prikazano u filmu. Filmići koje gledate, poruke koje pišete, profili koje otvarate, etc. Bez psovanja, ubijanja, makljaže i napetosti, film sa ovakvom idejom u svojoj laganijoj varijanti trebao bi se snimiti za potrebe edukacije u osnovnim školama.
Prva polovica filma je odlična, dinamična, zanimljiva, a kako se gube mogućnosti uvođenja novih elemenata, kasnije na trenutke postaje malo dosadnjikavo. Na sreću radnja se ubrzo nakon zamora ponovno pokreće i uz cilj avio leta, te neke dodatke na kraju, Panic Button od mene dobiva pozitivnu ocjenu.
13 comments
Ako je imalo slično Saw-u onda mora da je vrijedan gledanja ali mi se ne sviđa što je mjesto radnje svedeno samo na avion…
Manifest protiv facebooka.
Jel moram imati jos koji razlog da pogledam ovaj film?
odlična ideja za film
Ovaj film definitivno gledam s curom budući da ja uvijek tvrdim da je Facebook jedna velika glupost a ona da je koristan i potreban.A još ima elemente Saw serijala koje oboje obožavamo!U zadnjih godinu dana top 3 filmovi su mi oni koji se događaju na jednom mjesto (Buried-the best) pa mu je i ovo plus za gledanje.
Upisan je na popis filmova koje vrijedi pogledati!
neznam, meni ne zvuci previse zanimljivo, avioni i te sheme, preskacem ovo..
@Robert, hah i ti si jedan od tih likova koji to tvrde.
Drago mi je, cuz that makes 2 of us :)
“Zanimaju ga horror filmovi koji su klasični po tome da se bore protiv autoriteta, kako kaže horror je uvijek bio kontra nečega, a sada se sve preselilo u vode tko će ponuditi veći body count.”
definitivno gledam :)
@ bilo bi interesantno osnovcima prikazati ovu verziju :D
Nedavno je većina pogledala Megan is Missing sa sličnim problemom društvenih mreža i psihopata.Meni je to uvijek zanimljiva tema tako da će se pogledati…
Hehehe, osvojilo me na ovome “manifest protiv Facebooka”. A još k tome radnja u zrakoplovu (mrzim ih :-) ). Ni je ne vidim poantu dijeljenja svoje intime na raznim društvenim mrežama, forumima itd. Jedva čekam pogledati fim.
Baš me zanima, čini se OK sadržaj—
Vjerovatno će se i ovo pogledat. Iako meni nikad pretjerano nisu sjeli filmovi tipa Saw.
Jednostavno to nije to .
Ma ako je kao Saw onda je komedija!
Zvuči isto kao Saw -.-