Nakon razvoda od supruge, zaposleni košarkaški trener Clyde dijeli skrbništvo nad njihove dvije malodobne kćerke. Jedan dan ih pokupi da prespavaju kod njega preko vikenda, a po putu doma naiđu na vrtnu rasprodaju. Mlađoj Emily se odmah svidi antikna drvena kutija, koju joj tata kupuje. Nije riječ o običnoj kutiji za nakit, već o spremištu demona koji počne opsjedati curicu.
“The Possession” je najnoviji film iz produkcije tvrtke Ghost House Pictures iza koje stoje veterani Evil Deadovci Sam Raimi i Robert Tapert. Danas se počinje prikazivati u hrvatskim kinima, a ja sam ga pogledao pred desetak dana na europskoj premijeri završnog dana FrightFesta u Londonu.
Teme sa opsjedanjima i egzorcizmom su u zadnje vrijeme ponovno dobile svoje mjesto u horror filmovima. Ono što je prvo primjetljivo kod filma je dobar zaplet. Film se reklamirao kao baziran na istinitim događajima, što i nije pretjerana istina. Naime, fama se digla oko čovjeka koji je kupio ovakvu kutiju preko eBaya, došlo do nekakvih problemčićia, ali ni blizu ovome što je prikazano u filmovima. Dakako, sve su te najave “bazirano na” ili “inspirirano” stvarnim događajima samo marketinški trikovi da se napravi poseban štimung i da se pokrene priča o filmu.
“The Possession” se može pohvaliti sa vrlo dobrom glumačkom postavom. Oca glumi Jeffrey Dean Morgan (otac iz Supernaturala), majku Kyra Sedgwick, ali svijetla pozornice je zasigurno ukrala mlada Natasha Calis koja glumi opsjednutu Emily. Mala na svojim leđima (osim demona) nosi 40% filma, odlična je i u svojim normalnim, ali i opsjednutim scenama. Dobar dio uvodnog dijela filma se poklanja razvoju likova i njihovih međusobnih odnosa – drama koja kasnije pojačava krizne situacije kada se demon počinje manifestirati u tijelu mlade Emily.
Kod ovakvog tipa filmova znate i sami da se dosta vremena troši na klasičnu “nije opsjednuta, samo je ćaknuta” štoriju, ima je i ovdje, ali obitelj saznaje za pravi problem i kreću pokušaji riješavanja natprirodne obiteljske krize.
Efekti su filmu imaju svoje dobre trenutke, ali i one lošije. Pri početku ima tu dobrih elemenata poput zanimljivog obrtanja samo jednog oka i nekih manifestacija “lude male”, a kako film protiče ubacuju neke stvari koje djeluju dosta jeftino.
Film ima svojih dobrih elemenata, nudi par dobrih scare scena, ali mu je najveća mana to da ne dosnosi ama baš ništa novoga. Dok je OK da je opsjednutost vezana za kutiju i njen sadržaj, a nije došla iz vedra neba, kada pogledaš film osjećati ćeš se nekako ravnodušno. Sve je već viđeno, dok su se ovdje neke stvari samo lagano unaprijedile – film su nakon premijere zvali židovski egzorcist. Ubacivanje druge vjere je hvalevrijedan element, ali opet zadnjih dvadesetak minuta se odvija po najklasičnijim šprancama koje si zatvorenih očiju možemo predočiti. Uz sve što se u žanru snima u ovo vrijeme, “The Possession” je OK film za pogledati i onda za zaboraviti na njega.
4 comments
Čitam i mislim si pogledati to ili ne…Da je to parodija ili komedija, bilo bi sigurno vrhunski, ovako…
ok je za pogledati ako krećeš bez očekivanja nekih…
Najžalosnija stvar je što svoj omiljeni žanr (horror naravno) već godinama gledam bez ikakvih očekivanja. xD
Dobar film… 8 od 10… :D