O snimanju filma Opsjednuta: dio treći

0

Prvi dio teksta pročitajte ovdje, a drugi ovdje. Filmaši su od početka znali da cijeli potencijal filma leži na pronalaženju glumice koja će utjeloviti Em na tom nemilosrdno jezovitom teritoriju. Bornedal je organizirao veliki proces audicije, o čemu kaže: “Intervjuirao sam mnoštvo djece i rekao im da se prave da ih je obuzeo zao duh. Tijekom jednog takvog razgovora Natasha Calis se rasplakala. Improvizirala je stvarne emocije opsjednute djevojčice i to je bila jedna od najtežih audicija kojima sam ikad prisustvovao. Svima su nam oči zasuzile. Ona nije samo zla mala djevojčica, ona je puna duboke tuge zbog spoznaje da je opsjednuta i da ne uspijeva kontrolirati ono što joj se događa.”

Calis je prvu ulogu dobila već sa 7 godina i neustrašivo uranja u svoje likove. Ona kaže: “Ova mi je uloga bila uzbudljiva jer stvarno uživam u eksperimentiranju. Em je hrabra i nikad se ne prepušta Dibbuku do kraja, bez obzira što on sve više divlja. Neprekidno mu se opire, no kako ju proždire, ona je sve manje sigurna u to što zapravo treba činiti.”

Na kraju dolazi u ruke mladog Hasidskog egzorcista. Jeffrey Dean Morgan kaže: “Natasha me više puta zapanjila. Ključ ovog filma bio je imati istinski uvjerljivu djevojčicu, a ovo nije laka uloga ni za odrasle glumce. Iznimno je talentirana.”

NewImage

Madison Davenport, poznata po ulozi u seriji “Shameless”, u ovom je filmu starija sestra Hannah koja pokušava zaštititi Em. Njihova međusobna sličnost i njihov odnos odaju dojam kao da su stvarno sestre. Petnaestogodišnja glumica kaže: “Ono što se događa Em je kombinacija najgorih noćnih mora. Hannah gubi sestru zbog nečega što nitko ne može objasniti. Njena sestrica pretvara se u silu koja razdire obitelj i unosi kaos u sve njihove umove.”

Egzorcist Dibbuka

U svakoj religiji i kulturi, tijekom cijele povijesti opsjednutosti, postoje oni koji se bave izbacivanjem zla koje nastanjuje ljudsku dušu. Clyde Brenek angažira Tzadoka, inteligentnog duhovnog sina hasidskog rabina koji je upućen u nemilosrdne načine na koje Dibbuk može prožderati ljudsko biće i koji se, unatoč paralizirajućem strahu u svojoj zajednici, usuđuje pomoći. Za ovu ulogu filmaši nisu odabrali glumca, već hasidsku rap i reggae zvijezdu poznatu širom svijeta pod imenom Matisyahu.

Ole Bornedal kaže: “Čim sam ga upoznao shvatio sam da se radi o autentično vrlo religioznom mladiću. Nije obučen za glumca, ali je karizmatičan i njegovu prisutnost snažno osjećate. Upravo nam je takav Tzadok trebao.”

Matisyahu kaže: “Zaintrigiralo me što Tzadok, posljednja nada te obitelji, zapravo uopće nema pojma što čini. Zna samo da mora nekako kanalizirati Dibbuka iz te djevojčice.”

U ludnici

Završna scena egzorcizma snimljena je na prilično jezovitoj lokaciji – u napuštenoj psihijatrijskoj bolnici Riverview u Coquitiamu, British Columbia. Sagrađena je 1913., a zatvorena 70 godina kasnije.

Terry Mackay kaže: “Riverview ima vlastitu povijest čudnih događaja. Unutra se osjećate kao u drugom svemiru, a budući da je toliko dugo napuštena, imate osjećaj da njome vladaju neki duhovi.”

Izgleda da su i druge lokacije bile pod utjecajem magije filma – jedna je čak izgorila do temelja, pod uvjetima koji nisu imali nikakve veze s produkcijom, i to prije početka snimanja.

Kontrastu atmosfere obiteljskog života i paklenog djelovanja proždrljivog demona doprinio je i snimatelj Dan Laustsen, čija igra svjetla i sjene tijekom cijelog filma krši sva pravila. Dan kaže: “Zastrašujuće se stvari ne odvijaju uvijek u mrklom mraku. Neke od najstrašnijih stvari u našem filmu odvijaju se u punom sjaju svjetla.”

NewImage

Kukci monstrumi

Stvarni vlasnici Dibbuk kutije prisjetili su se brojnih užasa – među ostalim i gadljivih insekata, uključujući škorpione i žohare. No, Ole Bornedal odlučio se za insekt kojeg rijetko vidimo u filmovima: hipnotičkog i sablasnog moljca: “Moljci su stariji od većine insekata i nešto u njima djeluje nadnaravno. Odlučio sam se u ključnoj sceni koristiti stvarne moljce – njih 2000 – glumci ne mogu lažirati osjećaj kojeg ti insekti bude dok vam pužu licem i tijelom.”

Natasha Calis kaže: “Bila sam spremna za ovaj izazov, ali oni su stvarno ogromni i iz nožica su im virile kukice koje su na koži prilično oštre.”

Uzgajivač moljaca Brad MacDonald kaže: “Da bi sve funkcioniralo, donijeli smo ih u stadiju larvi i pustili da se izlegnu na setu. Međutim, više volim raditi sa zmijama.”

Oslobođeni Dibbuk

Ole Bornedal želio je zaštititi članove ekipe i dao je dizajnirati kutiju koja bi izgledala dovoljno običnom da ne probudi sumnju, ali i dovoljno misteriozno da bi mogla simbolizirati zlo za koje se svi nadamo da će ostati zauvijek zatočeno.

Vizažist i stručnjak za specijalne efekte Bill Terezakis opisuje: “Kako dati lice demonu? Kako izgleda lice zla? Glavno pitanje nije bilo koliko puno možemo pokazati, već koliko malo pokazati da bismo vas potpuno šokirali. Ole je želio izgled nečeg prastarog i mislim da smo u tome uspjeli.”

Robert Tapert zaključuje: “Željeli smo da gledatelji izađu iz kina s osjećajem da bi zlo moglo pokucati i na njihova vrata.”

Tekst je preuzet iz press booka hrvatskog distributera filma Opsjednuta.

Moj stav o filmu imate ovdje – The Possession (2012). Kino ulaznice možete nabaviti ovdje.

Share.

Leave A Reply