O snimanju filma Buđenje: dio drugi

0

Ovo je drugi dio teksta o filmu The Awakening (Buđenje). Prvi dio možete počitati ovdje. Redatelj kaže da je osjećaj za “moderno” iznimno važan: “Od početka smo znali da mora nositi odijelo s hlačama, a ne kostim – Florence je žena kakve će hodati zemljom tek desetak godina kasnije, sredinom 1930.-ih. Upravo takvo samopouzdanje i individualnost su nam bili cilj.”

Glumica kaže da ju je scenarij potpuno opčinio: “Čak i da izbacite sve slučajne noćne susrete i nadnaravne elemente, ostaje vam snažna psihološka drama. Nevjerojatno snažan središnji lik prolazi seizmičku promjenu. Nije to samo isječak iz života – radi se o ekstremnoj promjeni i pravom fizičkom i emotivnom izazovu. A to je želja svakog glumca.”

Florence je u ratu izgubila zaručnika i tuguje, kaže Hall, “… mazohistički! Potpuno je uvjerena da je život nihilistički. Da ljudi umiru bez razloga i da nema pravde. U posljednjem pismu zaručniku napisala mu je da ga više ne voli. I sad se osjeća krivom i za kaznu sama sebi ne dopušta ni trenutka sreće. Nije spremna prihvaćati nove ideje. I tu je greška. Shrvana tugom i krivnjom koristi militantni ateizam da bi sebi uskratila ono što je važno.”

NewImage

Međutim, događaji u školi Rookwood donose joj prevelik izazov. Hall nastavlja: “Ovakvi filmovi često prikazuju lik koji je isprva ponosan, a zatim se slama. Unaprijed znamo da će se dogoditi veliki preokret. Zapravo se radi o tome da moramo biti vjerni sebi samima. I suočiti se sa stvarima koje želimo duboko zakopati iz straha od života koji time još brže raste.”

Florence je isprva skeptična, no redovito pojavljivanje duha protivi se njenim logičnim objašnjenjima. Bizarni događaji zahtijevaju od nje veliku dozu hrabrosti, cijelu njenu ličnost i sposobnost rješavanja opasne zagonetke.

Hall kaže: “Ne radi se o tome postoje li duhovi ili ne postoje. Radi se o tome zbog čega su nam potrebni. Ako ne postoje, moramo ih izummiti. Svi trebamo neko vjerovanje i svi trebamo ispuh za maštu. Priče nam služe da sami sebe bolje shvatimo. Upravo to nam govori film The Awakening – i mora nas ščepati.”

Rookwood & njegovi stanovnici

Florence je isprva skeptična. Rookwood živi u strahu, učenici i učitelji su polu-mrtvi, ali ona je uvjerena da se ne događa ništa nadnaravno. Međutim, nije sve u redu i kad doslovno upadne u dubine, Mallory ju krene spašavati od utapanja.

Murphy kaže: “Od početka smo bili odlučni da Mallory ne spasi Florence. Bilo nam je važno da se ta snažna žena ne preda i da on ne bane odjednom i riješi problem. Želio sam da Florence spasi Florence i namjerno u filmu postoji scena u kojoj ju Mallory apsolutno ne uspije spasiti.”

Screen shot 2012 06 23 at 10 32 20 AM

Florence i Mallory se povezuju, oboje imaju iste probleme. Murphy opisuje: “Silno su usamljeni. Florence je voljela nekoga tko više nije s njom, ali treba joj netko. Mallory je okružen duhovima i prazninama, borio se u ratu i gubio ljude koje je volio. No, s time izlaze na kraj na različite načine. Mallory je spreman otvoriti oči i vidjeti duhove kako popunjavaju praznine oko njega. Florence nije na to spremna. No, zapravo se bore s istim problemom.”

Dominic West (The Wire, 300) je fizički i emotivno izranjavan Mallory, o kojem kaže: “On je stvarno oštećen. Ranjen fizički, a sam sebe muči i dalje, čak i tri godine nakon što je rat završio. Bijesan je na svijet i osjeća se krivim što je preživo rat. Njegova fizička rana snažan je prikaz onoga što se događa u njegovoj unutrašnjosti. Svakodnevno razgovara s mrtvim prijateljima. Duhovi su mu važni, viđa ih svakog dana i sveprisutni su.”

West nastavlja: “Florence ima racionalno objašnjenje, posao joj je dokazati da je smrt konačna. No, Mallory je prilično skeptičan. Misli da je njeno stajalište besmisleno, jer on s duhovima živi neprekidno. Na početku njih dvoje predstavljaju potpune suprotnosti. No, on počinje shvaćati da je i Florence oštećena i njih se dvoje polako počnu privlačiti. Naslov The Awakening zapravo je njeno buđenje i početak razumijevanja traume koju je duboko zakopala, dok se kod Mallorya, nakon dugog razdoblja torture, bude duša i ljubav. Ovo je duboko romantičan i dirljiv film i mislim da će duboko utjecati na ljude.”

Florence i Mallory nisu jedini ostali u školi Rookwood tijekom blagdana – tu su još dva važna lika Maud Hill i Tom. Oscarom nagrađena Imedla Staunton (Vera Drake, Harry Potter) glumi Maud, i kaže: “Mislim da se nijedan glumac ne može osjećati bolje nego kao kad pročita ovako dobar scenarij. Toliko je frustrirajući, psihološki i emotivan te nevjerojatno složen – pokriva mnoštvo aspekata ljudskih stanja. Što sam ga dulje čitala, to sam više tajni otkrivala.”

Screen shot 2012 06 23 at 10 33 50 AM

Dječak Tom je Isaac Hempstead-Wright (Game of Thrones), o kojem Staunton kaže: “Snimili smo mnoštvo scena zajedno i zaista smo uživali. Nije istina da treba izbjegavati filmove u kojima glume i djeca!”

Tom je iznimno važan lik u filmu i stoga je bilo silno važno naći odgovarajućeg glumca. Thompson kaže: “Mislim da ljudi vole gledati filmove kroz oči djeteta. Neki od najboljih filmova snimljeni su sa zadivljujućom djecom. Isaac je nevjerojatan. Kompetentan je i kompletan glumac. Postoji mnoštvo vrlo mladih, iznenađujuće dobrih glumaca, ali većina ih glumi odrasle osobe. Kod njega je sjano što glumi klinca. A upravo klinca smo trebali.”

Kuće duhova: lokacije

Eksterijeri su snimljeni u Lyme Parku (Cheshire), a veći dio filma odvija se unutar i oko škole, pa su filmaši pronašli tri kuće u blizini Berwick-on-Tweed: Gosford House, Manderston i Marchmont House. Murphy kaže: “U betonu jedne kuće bilo je napisano ime Walter i prekriženo. Walter je ime dječaka koji umire na početku filma. Rebecca je pohvalila umjetnički tim, jer su to zaista sjajno napravili. No, tad smo shvatili da to nisu napravili članovi našeg tima, pogledali smo se i rekli da je ovo stvarno friknuto.”

Thompson dodaje: “Željeli smo klincima dati veliki prostor kojim mogu jurcati. Kuće su ponekad bile stvarno jezovite. Pogotovo noću. Upravo zato ih je Nick odabrao – jer nisu bile samo kulise. Svaka od njih ima svoju povijest i pamti događaje od kojih bi vam se digla kosa na glavi.”

I. svjetski rat: bilješke

Rebecca Hall kaže: “Priča smještena neposredno nakon I. svjestkog rata pravi je izazov. U Britaniji je vladao kolektivni post-traumatski stres. Cijela je nacija bila u žalosti, nije bilo nikoga tko nije tugovao, nije bilo nijedne obitelji koja nije bila pogođena ratom.”

8 milijuna europskih vojnika je ubijeno od 1914. do 1918., 7 milijuna je ostalo invalidima, a 15 milijuna je teško ranjeno. Britanija je izgubila više od 750.000 vojnika, a 1,7 milijuna je teško ranjenih. Procjenjuje se da je poginulo 30 % svih muškaraca koji su 1914. godine bili u dobi od 20 do 24 godine i 28 % onih u dobi od 13 do 19 godina.

Psihološke posljedice, traume i krivnja preživjelih uz ekonomske teškoće utjecali su ne samo na borce. Za njima je ostalo 160.000 udovica i 300.000 djece. Popis stanovništva iz 1921. godine pokazao je da je na 1209 neudanih žena u dobi izemđu 25. i 29. godine života dolazilo 1000 muškaraca.

Tekst je preuzet iz press booka hrvatskog distributera filma Buđenje. Film se prikazuje u hrvatskim kinima od 21.06.2012.

Share.

Leave A Reply