Mladi bračni par naslijeđuje prekrasni dvorac sa ogromnim imanjem. Već prve noći Quentinu se počinju priviđati stvari – u nekakvim lucidnim snovima on doživljava događaje koji su se u tom dvorcu desili prije pola stoljeća. Tada je mlada Angelique, šurovala sa bratom svoga muža i nakon opetovanih seksualnih izleta, mužu je dojadilo te je ju uz pomoć par ljudi iz sela optužio da je vještica. Kao rezultat optužbi, Anqelique je obješena sa visokog stabla ispred dvorca. Ubrzo saznajemo da je njen duh još vrlo aktivan po dvorcu, te da je Quentin reinkarnacija njezine davno izgubljene ljubavi.
Krajem šezdesetih, ljubitelji horrora i science fictiona u Americi, uživali su u par sezona iznimno kvalitetne sapunice “Dark Shadows”. Serija je iznjedrila i dva filma, mnogo popularnijim “House of Dark Shadows” iz 1970 i “Night of Dark Shadows” snimljenim godinu dana kasnije. Nisam gledao seriju, a niti prvi film (makar ga imam doma), ali to trenutno i nije važno jer je “Night” potpuno zasebno djelo. Od prvih scena kada se par približava dvorcu, ostaješ potpuno impresioniram gothic izgledom ogromnoga veličanstvenog zdanja. Atmosfera filma se savršeno uklapa u štimung staroga dvorca sa kompleksnom prošlošću, dok su duhovi sa svojim bijelim i prozračnim linijama vrlo posebni. U novijim filmovima duhovi više generiraju osjećaj straha i nelagode, dok u ovim starijim filmovima zrače gracioznošću i mistikom. Žalosno je što je film u roku od 24 sata morao biti skraćen sa originalnih 129 na 95 minuta, pa je i više nego očito da fale neki važni dijelovi priče. Baš šteta, jer uz ovakvu atmosferu i kvalitetne glumce, “Night of Dark Shadows” je mogao bito nešto mnogo bolje od prosječne, nekako ne razrađene pričice o besmrtnoj ljubavi…