Početkom tridesetih godina prošlog stoljeća, pisac HP Lovecraft ulazi u knjižnicu opskuriteta. Kuratoru krade ključeve i otvara tajnu prostoriju u kojoj nalazi Necronomicon – knjigu mrtvih. Ovo je samo okvir koji nas uvodi u tri priče iz pera poznatoga autora.
“Necronomicon: Book of Dead” mi je totalno poseban film, budući da je bio jedan od onih koje smo vrlo često uzimali u videoteci. VHS-icu sam toliko puta iznajmio, da sam je čak i otkupio. Sjećam se da sam ovo nekako i želio zadržati u digitalnom obliku, tako da sam još tada kupio neku eksternu grafičku za laptop, spojio VHS player i napravio Divx verziju filma za osobno korištenje. Necronomicon.DivX, to je još vrijeme dok se nije koristio sufiks .avi, već samo .divx kao direktan output iz enkodera.
Film sadrži jedan okvir i tri priče, a redatelji su i dan danas poznati – Brian Yuzna, Christophe Gans (Silent Hill) i Shusuke Kaneko (ekranizacije Death Note mange).
U prvoj priči pratimo nasljednika ogromne kuće na morskom grebenu. Otvara pismo svojeg rođaka i ubacuje nas u raniju štoriju o brodolomu, ljubavi i oživljavanju mrtvih. Na isti način pokušava dignuti iz mrtvih svoju djevojku koja je poginula u automobilskoj nesreći, a u igru dolazi i Cthulhu. Druga priča je o doktoru koji je otkrio tajnu besmrtnosti, dok je treća pošteno bizarnija. Policajka lovi bjegunca i zapne u podrumu kompleksa zgrada. Tamo nailazi na ludorije koje uključuju nekakve vanzemaljske šišmiše koji se hrane koštanom srži. Usput, Lovecrafta u okvirnoj priči glumi Jeffrey Combs.
Radnja druge i treće priče ni nije nešto previše razvikana, ali djeluje mi da je to potpuno nebitno budući da je poanta cijelog omnibusa u specijalnim efektima. Praktični efekti na kakve smo naučeni u svim Yuzninim filmovima ovdje su elevirani na stotu. Čupanje dijelova tijela, raspadanje do forme kostura, fetusi na krivim mjestima, bizarne gumene kreature – totalno oldskul. Efekti su stvarno ludi, reklo bi se over the top.
Zabavan film, reklo bi se trip down the memory lane.