Land of the Dead (2005)

Nisam stvarno dugo vrijeme bio u kinu, jer mi se ne da tlačiti s uvijek pretoplim ili prehladnim kino ambijentom, ali radi horrora, i to još Romerovog, rekao sam si, ajde, diži dupe. Kao nekakav standardni disclaimer glede ove “recenzije” – veliki sam fan horrora, znam skoro napamet prošle dijelove ove instalacije, tako da ne gledam na ovaj film kao neki novi mainstream horror već kao četvrti nastavak legendarne, do sada, Dead trilogije.

Za one koji nisu upućeni u priču, mali presjek kroz prošle nastavke. “Night of the Living Dead” je jedan od kultnih filmova horror žanra. Te daleke 68-me kada je izašao, bilo je mnogo kontroverze, kao što bi se očekivalo od filma ovakve tematike. Film je definitivno obilježio jednu eru i profilirao Romeroa kao genre redatelja. Deset godina kasnije, Romero snima Dawn of the Dead, po mišljenju mnogih, a tako i mene, najboljeg filma u tadašnjoj trilogiji i definitivno jednog od najboljih horrora ikada snimljenih. Ovo je valjda jedini film koji sam sa ekipom gledao tipa 4-5 dana za redom, svaku večer. 1985 Romero “završava” trilogiju sa Day of the Dead, kvalitetenim, ali ne toliko jakim dijelom.

Iz perspektive evolucije zombija, moglo bi se napraviti ovakav timeline: Night (počinje infekcija koja je još lokalizirana, zombiji su glupi i spori), Dawn (infekcija je sve masovnija, zombiji počinju kužiti neke ono bottom line osnovne stvari), Day (ljudi već žive u nekim outskirt mjestima, gradovi su ispražnjeni, zombiji pokazuju mogućnost osnovnog razmišljanja).

“Land of the Dead” se nastavlja u nekakvoj semi-utopijskoj situaciji, gdje su ljudi toliko potisnuti da žive u nekakvom gradu koji je omeđen rijekama, strujnom ogradom i tonom vojske. Unutar grada se život dijeli na dve subkulture – bogati dio sa centrom u jednoj ogromnoj poslovnoj zgradi i “predgrađem” gdje žive marginalci, normalni ljudi koji su potlačeni od strane “vlasti”. Glavno oružje u borbi protiv zombija je Dead Reckoning, vozilo koje izgleda kao neki napredni mad max multi praktik tenk. Inače kao trivia, film se originalno zvao Dead Reckoning, ali se radi razumljivog razloga (franšiza = $$$) preimenovao u Land of the Dead.

Priča filma je slijedeća: neka specijalna ekipa koja vozi Dead Reckoning, svako toliko izlazi iz grada u nabavku raznih stvari iz near-by gradova. Dakako ti gradovi su preplavljeni zombijima pa su scene klanja neminovne. Radi xy razloga, jedan od glavnih u tom timu bježi s ovim vozilom iz grada i ucjenjuje gradonačelnika (moglo bi se reći i vlasnika, jer je on bog i batina u gradu), da ako mu ne da 5 milijuna dolara da će početi pucati po gradu. Makar neznam što će mu lova, jer novac nešto znači samo unutar grada, a izvan je sve pustoš, ali ajde… Ovaj dakako ne pada na ucjenu i šalje na njega izumitelja Dead Reckoninga i njegovih par ljudi, da riješe situaciju. E sada, ovaj izumitelj je isto tako pissed prema vlasniku grada, pa je njegov cilj uzeti vozilo i uputiti se u bespuća zemlje, što dalje od svega živoga (i mrtvoga).

Ajmo sada na pros i cons. U filmu ima dosta dobrih scena ubijanja zombija, čupanja ljudskih udova, organa etc. Ono što se očekivalo. Cjelokupna priča me nije baš pretjerano oduševila, jer mi sve to nekako izgledalo dosta mainstream. Gledajući film, svakih par minuta se kino počelo smijati oko nečega, a što je najgore nije se smijalo oko nekih gnjusnih scena, ili zajebancija na taj račun, već se najviše smijalo oko nekih witty šala i pošalica koje su uzrokovane interakcijom ljudi. Takav cijeli niz relativno komičnih elemenata mi nekako nije pasao, čisto možda jer sam horror fan, pa sam imao visoka očekivanja od ovog filma. Recimo svi živi su unaprijed pljuvali po remakeu Romerovog Dawn of the Dead (uključujući mene), ali mi je taj film dosta zabavniji od ovoga. Nekako je dinamičniji, bolja priča (koja dakako nije originalna; modernizirana verzija originala), više se uživiš u likove.

U ovom filmu se kreće od premise da su zombiji počeli proaktivnije razmišljati, tako je “glavni zombie” (to nikada nisam mislio da ću viditi:), radnik na nekoj benzinskoj pumpi, idejni začetnik pohoda veće grupe zombija iz selendre prema gradu. Osim nekih rudimentalnih odlika vođe, on uči pucati iz mitraljeza, proplivati (ili prohodati po dnu) rijeku, ciljano politi benzinom i zapaliti auto. Definitivno ova “politika” razmišljanja se mogla očekivati (referencirajte se na timeline filmova koji sam gore spomenuo), ali mi je nekako bilo nestvarno gledati tog jednog zombija sa još par vjernih pratioca («slatkicu» sa iščupanim obrazom, mesara sa satarom, uličnog svirača) da cijeli film vode kolonu, a da se nikome od njih ništa ne desi. Uza sve to, nekako je too much da se 4-5 istih zombija prikazuju u closeupu tipa 10-15 puta.

Efekti su sasvim u redu, neki zombiji možda pomalo odudaraju od look-and-feela Dead trilogije i više liče na Savinijeve zombije u Return Of The Living Dead, ali sve u svemu vizualno djeluje cijeli paket taman. Uostalom ne možeš faliti kada makeup efekte radi Greg Nicotero, N iz horror fanovima poznatih KNB studija. Par fora aspekata filma su i cameo uloge – pojavljuje se Tom Savini koji je u raznim opisima poslova radio na brdo horror filmova uključujući originalni Dawn of the Dead i Return Of The Living Dead, zombi Bub iz Day of the Dead koji se pojavljuje u jednoj kratkoj sceni mučenja u nekom najt klubu, a kao i neki kvazi, trans generacijski cameo možemo navesti Asiu Argento, čiji je stari bio producent sa Romerom na Dawn of the Deadu i usput je režirao svoj, 20 minuta kraći Europski cut toga filma. Sve u svemu, film je imao više potencijala, ali je Romero ipak nakon Dead trilogije pao u svom kreativnom radu. Film će sigurno za veliku većinu ljudi biti zabavan, čak i dobar, ali za nas koji u horror žanru imamo istančan ukus, ovaj film će ostati samo kao pokušaj revivala fantastične franšize.