Kolumna: Gdje su nestali glumci horor žanra???

Krešimir Vukelić se u svojoj prvoj kolumni za HorrorHR.com pita gdje su nestali glumci usko vezani za horror žanr.

Prije par dana sam, dok je vani padala dosadna kiša, sjedio sâm u stanu i razmišljao o tome što bih mogao pogledati da si prikratim vrijeme, koji bih si horor mogao skinuti s neta. Iako imam popis na kojemu trenutno stoji oko 150 horor naslova koje bi htio/trebao pogledati, palo mi je na pamet da malo više vremena posvetim staroj gardi, ljudima koji su velikim dijelom zaslužni za razvoj horor filma. Nakon kraćeg razmišljanja odluka je pala na film od nekoga iz velike trojke: Vincent Price, Peter Cushing i Christopher Lee. Iako sam gledao dobar dio njihove filmografije, uglavnom one novijeg datuma, odlučio sam posegnuti daleko u 60-e godine prošlog stoljeća. Budući da nisam bio raspoložen za filmove o “Drakuli” iz utrke je ispao Christopher Lee i tada mi se bilo lako odlučiti za Vincenta Pricea.

Dakle, uslijedio je povratak u 60-e, točnije u 1962. godinu i film “Tower of London” u režiji legendarnog Rogera Cormana koji je producirao više od 100 horor filmova i još ne posustaje, iako je već prešao i 80-u. Vincent Price, kralj patetike, velikan je horor žanra i čovjek za kojeg IMDb (internet movie data base) kaže da je snimio više od 50 horor filmova, u liku poremećenog Richarda III kojeg progone duhovi onih koje je ubio. Izvrsna ideja za film u odličnoj realizaciji Vincenta Pricea koji je bio i više nego dobar odabir za Richarda III. Film je vrlo intrigantan i uzbudljiv, no uzmemo li u obzir vrijeme u kojemu je snimljen, sada s odmakom od gotovo 50 godina, neke scene izgledaju ne baš tako strašno, no siguran sam da ljudima u 60-im godinama nije bilo svejedno dok su se vraćali iz kina i čuli neke čudne zvukove kako odzvanjaju mračnim ulicama Londona.

No, poanta je u nečemu sasvim drugom. Naveo sam gore ova tri glumca, istaknute predstavnike horor žanra koji su pridonijeli njegovom razvitku i uvelike ga zadužili. Njima treba zahvaliti, ali postavlja se pitanje gdje su horor glumci današnjice??? Dobro je poznato da kada netko kaže Bruce Willis, svi znaju da je riječ o akcionom filmu; kada netko kaže Jackie Chan, riječ je komediji prepunoj borilačkih vještina; opće poznato je da je Meryl Streep sinonim za dramu, a Don “The Dragon” Wilson za “low-budget action movie”. No, kada netko kaže horor tko vam prvi pada na pamet? Ja se sjetim nekoliko imena: Sid Haig, Robert Englund, Bill Moseley, Tony Todd i Bruce Campbell. No, svi navedeni pripadaju staroj generaciji i imaju više od 50 godina, dok je Sid Haig sedamdesetogodišnjak. Ne kažem da su njihove karijere na zalasku, dapače, očekujem još poneki dobar horor s njima u glavnim ulogama, a pogotovo s Bill Moseleyem. No, što dalje…

Kome u nasljeđe ostaje horor žanr? Ima tu uistinu puno redatelja koji su snimili nekoliko iznimno zanimljivih i od gledatelja dobro prihvaćenih uradaka i koji uistinu obećavaju svijetlu budućnost, no tko se nameće kao predvodnik horor žanra?! Još od vremena Lon Chaneya, Borisa Karloffa i Bele Lugosija horor žanr je imao svojeg predstavnika, ali to mjesto je danas upražnjeno, danas nitko ne sjedi na tom tronu. Kao što sam rekao, budućnost horor filma je sigurna, čak postoji i neslužbeni “Splat Pack” u koji se ubrajaju: Greg Mclean, Neil Marshall, Eli Roth, James Wan, Rob Zombie, Alexandre Aja, Darren Lynn Bousman i Leigh Whannell; a koji predstavlja redatelje brutalnih i nasilnih horor filmova. Iz njihove radionice izašli su mnogi hvaljeni filmovi poput: “Haute Tension”, “Dog Soliders”, “Hostel”, “Dead Silence”, “The Devil’s Rejects” kao i svi dijelovi serijala “Saw”. I dok se na horizontu ne nazire neki glumac koji bi mogao preuzeti palicu vodećeg u horor žanru, sudbina će ostati u rukama redatelja i njihovom izboru glumca koji bi im baš odgovarao za tu ulogu.

Mora se priznati da se u posljednje vrijeme snimilo mnogo horor filmova koji su prošli s vrlo zapaženim uspjehom, kako među kritikom, tako i među publikom, u koje ubrajamo: “Saw”, “The Descent”, “Hills Have Eyes”, “Jeepers Creepers” – no nitko od glumaca koji se pojavio u tim filmovima nije nastavio glumiti u žanru. Na temelju ovoga lako je zaključiti da trenutno horor film služi kao odskočna daska mladim glumcima koji su željni dokazivanja u Hollywoodu. U novije vrijeme, dakle, u posljednjih 10-ak godina, većina snimljenih horor filmova počiva na leđima teenagera kojima oni predstavljaju ulaznicu u glumačke vode. Ostatak horor filmova koji se snime budu “big-budget movies” velike produkcije i promocije u kojima uglavnom glavne uloge tumače glumci s hollywoodske A liste i low-budget horror movies koji završe kao bottom rated horror titles na IMDb.

Glumac kojeg nikad neću prežaliti zbog toga što se nakon par izvrsnih ostvarenja nije zadržao u horor žanru je Jeff Goldblum, čovjek koji je imao sve što je potrebno, a čak je izjavio i da je odrastao gledajući filmove Vincenta Pricea. Snimio je svega nekoliko horor filmova od kojih valja istaknuti “Invasion of the Body Snatchers”, “The Fly” i “Mister Frost”. Posljednji navedeni meni je najdraži i najbolji, i iako je na IMDb dobio samo 5,7 ja mu dajem puno više. Mislim da 24 zakopana tijela, čovjek koji dvije godine nije progovorio, mističan pogled, i na kraju pitanje: Is he the devil himself or what? zaslužuju mnogo više.

Dakle, na što je osuđen horor žanr? Izlete poznatih glumaca u big-budget horror movies, ulaznicu mladim glumcima u Hollywood, prosječnost, remake-ove kultnih filmova ili pak onih s azijskog tržišta,… ili nešto drugo? Pitanje je postavljeno, ali odgovora za sada nema. Činjenica je da se filmovi snimaju i da postaju sve kvalitetniji, no tko će preuzeti baklju od onih koji su gotovo na zalasku karijere i postati svjetionik horor žanra?! Redatelja ima, ima i publike, ideja nikada nije nedostajalo, a i uvijek se može napraviti ekranizacija nekog romana ukoliko nestane kreativnosti (svi dobro znamo da Stephen King praktički predstavlja nepresušan izvor).

Možda je ta osoba mladi Kevin Zegers koji se već u 24-oj može pohvaliti s filmografijom od 40-ak filmova. Gotovo svi njegovi horor filmovi bili su dobro prihvaćeni (my personal favourite “Wrong Turn”), a on iako je mlad imao je priliku surađivati s velikanima kao što su John Carpenter, Bram Stoker i George Romero.

Vrijeme će pokazati…

Kolumnu je napisao Krešimir Vukelić.

Krešimir je rođen 1982. godine u Slavonskom Brodu. Od 2000. godine živi u Zagrebu. Po zanimanju je diplomirani ekonomist, a uskoro i magistar. Gledanje i kolekcioniranje filmova mu je hobi. Tjedno pogleda minimalno 10-ak filmova, a strast prema tome razvio je početkom 90-ih kada su mu dva kuma bili vlasnici videoteke. Omiljeni žanr mu je dakako horor.