Ralph Sarchie je njujorški policajac koji sa partnerom istražuje niz bizarnih slučajeva u Bronxu. Naizgled nepovezane situacije, poput obiteljskog nasilnika i lude žene koja baca sina životinjama u zoološkom vrtu, uskoro se pokazuju da imaju itekako bitnu poveznicu. Što dublje ulazi u rješavanje slučaja, Sarchie shvaća da je uzrok nešto natprirodno.
Film “Deliver Us from Evil” (Izbavi nas od zla) u četvrtak se počeo prikazivati u našim kinima, dok je u SAD-u premijera bila tjedan dana ranije. U tom “4th of July” vikendu, film se baš i nije proslavio na kino blagajnama, a analitičari u tome vide loš premijerni datum, podjeljenje kritike i potencijalno zasićenje publike sa temama opsjedanja. Stvarno kada gledaš, došlo je do balona horora sa ovom tematikom, možda je vrijeme da se Hollwyood i nezavisni filmaši od toga ohlade.
Još pred kojih desetak godina Scott Derrickson koji je zaslužan za scenarij i režiju ovog filma, pod naputkom Jerrya Bruckheimera došao je u kontakt sa Ralphom Sarchiem, njujorškim policajcem koji je uz to postao i stručnjak tzv. demonolog. Iz svog, očito bizarnog iskustva na mračnim ulicama Velike Jabuke, Sarchie je napisao knjigu “Beware the Night”, na bazi koje je Scott Derrickson već tada dobio zadatak napisati scenarij. Do filma nije došlo, ali je Sarchie Derricksonu otkio još jedan zanimljiv slučaj iz pravog života, o kojemu je onda ovaj 2005. godine snimio film “The Exorcism of Emily Rose”. Derrickson je do tada najpoznatiji (iz redateljske perspektive) bio po “Helleraiser: Inferno“, a pred dvije godine donio nam je vrlo dobar Sinister sa Ethan Hawkeom. Prva verzija njegovog scenarija za “Deliver Us from Evil” je u međuvremenu podosta izmjenjena, a rezultat po mom sudu i nije baš ispao nešto.
Prva stvar koju se mora primjetiti u gledanju ovoga filma je da Derrickson itekako ima talenta – film vizualno izgleda neprikosnoveno. Atmosfera kišnog, tmurnog i sada hororičnog Bronxa je odlično skinuta, a režija, kamera i montaža su stvarno na zavidnim razinama. Samo taj vizualni identitet filma itekako poboljšava finalni utisak filma, ali nažalost ima tu niz elemenata koji mi baš i nisu sjeli.
Riječ je o netipičnom hororu, tj. nečemu što bi se moglo objasniti kao kombijacija horrora i serije Law and Order. Murjačko istraživanje natprirodnih elemenata u ovom filmu odlično je opisao sam Jerry Bruckheimer, kada je u jednom intervjuu scenarij okarakterizirao kao – “The Exorcist meets Serpico”. Riječ je o zanimljivoj kombinaciji horor elemenata i murjačke istrage, a fokus svega je na rješavanju misterija. Zašto određeni ljudi odjednom rade bizarnosti, koja je njihova poveznica, a sve kulminira sa personalnom borbom Sarhiea sa svojim demonima i vjerom.
Film ima dupli buddy-buddy đir. Na početku Sarchie (Eric Bana) istražuje priču sa svojim partnerom kojega glumi “komedijaš” iz The Communitya Joel McHale, a kasnije kada se shvati magnituda problema u igru ulazi jezuitski svećenik, specijalist za egzorcizme. Obe kombinacije su dobre, McHale (ako ga uspijete shvatiti kao nabrijanog agresivca) je dobar partner koji u tmurnu svakodnevicu ubacuje dašak smijeha, a otac Mendoza (Edgar Ramirez) isto paše kao vrlo netipična zaređena osoba (sex, drugs, rock’n’roll).
“Deliver Us from Evil” traje kojih dva sata što je za ovaj scenarij bilo itekako previše. Neke stvari su previše razvodnile i radi toga sam na trenutke gubio ikakvo zanimanje u riješavanju misterija. Tu situaciju dodatno pogoršava velika količina jeftinih “strašljivih scena” koje su u većini bazirane na audio efektima, pojavama određenih životinja (u prvom dijelu filma) tako da je horor u velikom dijelu filma itekako zatomljen i umjetan. Ono što smeta je i nepostojanje nekakvog jasnog neprijatelja, sile ili kako već, što utječe na to da nema neke napetosti. U tim trenucima više djeluje da se radi o nekoj epizodi serije “Law and Order” – uopće se ne iskorištava potencijal dobrog okruženja i solidnih likova. Finalni dio baziran na propitivanju nekakvih događaja iz prošlosti, određene pozicije Sarchiea kao nekakvog medija i napada na njegovu obitelj nekako ne drže vodu, nije mi bilo previše uvjerljivo.
Na trenutke mi je film imao neke elemente koji su me podsjećali na “Se7en”, a iz glazbene perspektive nekako me vuklo na odličan “Fallen” iz 1998. Tu ponajviše mislim na utjecaj određene pjesme/grupe na radnju – iz Fallena nikada neću moći zaboraviti “Time is on my side”, dok je ovdje sve napucano sa bendom The Doors. Nije riječ samo o glazbi, već i konstantnim poveznicama na njihove pjesme. Korištenje njihovih ludih stvari usred egzorcizma mogu pohvaliti – možda ne paše savršeno, ali cijenim takvu bizarnost, dok djelokupna fascinacija sa The Doorsima kroz film i nije baš previše objašnjena.
Završni egzorcizam je za ljubitelje horora šlag na kraju, vrhunski snimljeno i odrađeno, makar i tu opet fali bilokakve napetosti. Sve u svemu film me razočarao, mislim da je tu bilo puno više potencijala – uz ekipu ispred i iza kamere i “istinitu” podlogu.
1 comment
Napokon sam ga pogledo i mogu rec da je sasvim solidan ima par zbilja spooky trenutaka od kojih mi je uzasna scena kad frajer komunicira s tigrom tu sam se zbilja najezio.iskreno ja sam ocekivo malo vise ali ajde nije da sam razocaran