Nakon izlaska i seksa sa tipom koji joj se sviđa, mladoj Jay život se promijeni u sekundi. Nakon trenutka blagostanja na zadnjem sjedalu automobila, tip je veže i sa iskrenim žaljenjem govori da je “nešto” prešlo na nju i da će je početi pratiti. Biće je vrlo sporo, ali ako dođe do nje, Jay će umrijeti. Na prvu u njegovim riječima vidi samo laprdanje luđaka, ali ubrzo uviđa da je tip itekako bio u pravu.
“It Follows” (trailer) je vjerojatno najrazvikaniji horor u zadnjih X godina. Hvalospjevi i fantastične kritike obilježili su film nakon njegove premijere na ovogodišnjem Sundanceu. Nisu to samo riječi hvale sa sajtova direktno vezanih za horor zajednicu, već su medijski velikani poput Wireda potrošili stranice i stranice teksta da opjevaju genijalnost redatelja/scenarista David Robert Mitchella i njegovog novog uradka (inače drugog filma u karijeri).
Inače kada se neki film toliko ishypea meni se u glavi stvara snažna kontra, nemam nikakve volje to gledati. Za većinu filmova, pogotovo ovakvih inovativniji, pokušam (što je teško kad vodiš horor sajt) znati što manje informacija, pogotovo o radnji ili zapletu. O ovome sam samo znao da je riječ o nečemu što je vuklo na metaforu seksualno prenosive bolesti. Ostalo, nula bodova. Uspio sam si dobro “anti-spoilati” film i jučer sam iskoristio 100 minuta slobodnog vremena (žena vani, junior na spavanju) da se bacim u “It Follows” vode.
Ma koliko imam poriv da ne volim razvikane filmove, “It Follows” me itekako pozitivno iznenadio. Krenimo od početka, sam audio vizualni izgled filma je besprijekoran. Soundtrack filma sam poslušao ped par tjedana, tako da sam znao što očekivati. Iznimno atmosferičan score, koji poput vizuala u filmu smrdi, tj. bolje rečeno miriši na one najbolje trenutke žanrovskih ranih osamdesetih. Režija, kamera, montaža – za moje nestručno oko su bezprijekorni. Odlično prate radnju i itekako sudjeluju u stvaranju efekta jezivosti, koji se provlači kroz veći dio filma.
Kada Jay skuži što se zbiva, u pomoć joj stiže sestra i njihovo zajedničko društvance. Pokušavaju otkriti tko joj je prenio “prokletstvo” i na sve načine pokušavaju riješiti problem. Na trenutke drušvo izgleda kao nekakav Scooby gang, nema nikakvih tradicionalnih okova – roditelja, policije, ičega – sve rade bez da se u scenarij moraju upetljavati nekakvi “logični trenuci/likovi” na koje smo naučeni iz bilo kojeg drugog filma. Jednostavno pratiš njihovu avanturu, a odlično su složeni trenuci idile, koji se u sekundi pretvaraju u kaos. Nitko osim Jay ne vidi kreaturu, što dodatno nabrijava situaciju. Sama ideja da te nešto polako prati i želi te ubiti, a ti baš i nemaš nekakve vidljive solucije, dovoljna je da te drži u napetosti. Kada pomiješaš to sa perfektnom glazbenom i vizualnom podlogom, rezultat ispada i više nego zadovoljavajuć.
“To” što je prati mijenja izgled. Od prijašnjih žrtava prokletstva, do osoba iz njenog života. Određene njuške su iznimno dobre (pišajuća djevojka, div), dok jedan ili dva izgledaju nekako fušerski (maska mulca u kolibi). Zadjih dvadesetak minuta filma djeluje nekako najslabije. Savršeno je do tada odrađena mučna atmosfera neposredne smrti oko djevojke, ali dijelovi raspleta ispadaju nekako neuvjerljivi. Ono što mi se sviđa, jest da ona pravila koja smo naučili u uvodnim scenama kada tip prenese “divotu” na Jay, mogu biti ta, ali i ne moraju. Svaka “zaražena” osoba u sebi ima znanje prijašnjih, budući da ako te ovo ubije, “To” se ponovno vraća na prijašnju “zaraženu” osobu. Svatko uči iz svoje perspektive kako pokušati preživjeti, ali u globalu ispada da je to vrlo težak zadatak.
Poanta spore smrti koja te vreba djelomično se igra i na Romerove zombije. I od njih si mogao bježati, ali pitanje je do kada. Ovdje, kako je i rečeno “biće je sporo, ali ne i glupo”, tako da možeš ti otići bilo gdje, ali jednom će te naći. Odična ideja, baš mi je drago bilo vidjeti film koji uspješno izlazi iz kalupa žanra – filmova gdje sve znaš kako će početi i završiti. Dosadno je već gledati copy paste hororiće u kojima znaš gdje će netko iskočiti iz mraka, što će dotični reći i kako će tko završiti. Baš razmišljam, od svih tih razvikanih filmova u zadnje vrijeme – od Insidious do The Conjuring, “It Follows” mi je itekako kvalitetniji. Jest totalno drugačiji tip horora, ali ne sjećam se da sam dugo izvan azijskih horora gledao film koji je tako creepy. Uz to, kada zavešti film a ti provodiš vrijeme analizirajući određene situacije i razmišljajući o istom – reklo bi se u modernom Internet slengu – FTW.
Makar nisam to očekivao, ali slažem se hvalospjevima o “It Follows”. Te određene mane koje se mogu primjetiti u modusu operandi bića te određenim manje logičnijim scenama, minorne su za jezivu atmosferu bezizlaznosti i paranoje u koju se itekako možeš uživiti. Horor film koji je definitivno ispunio svoju svrhu…
1 comment
Prvo moram pohvaliti izvrsnu kameru. Odlično odrađeno što se toga tiče. Ostalo mi, ponajprije priča, djeluje jeftino i nekako slabo. Toliko razvikan, a po meni ne nudi ništa vrijedno tolikih pohvala.