Sam naslov filma poprilično precizno opisuje radnju filma – žena ostaje sama u šumi dok joj boljoj polovici puška skine polovicu glave.
Mislio sam da će ipak biti riječ o nečemu zanimljivom, ali riječ je o generičkom filmu u kojemu prolazimo kroz njenu borbu za preživljavanjem. Najveći problem nije šuma ili netko u njoj, već njena psihička bolest i nedostatak tableta za vraćanje u normalu. U satima/danima ili što već u šumi, stalno nam se ubacuju flashbackovi iz njenog očito sjebanog djetinjstva, a dok ne trčkara okolo priča sa nekoliko varijanti same sebe.
Očekivao sam nekakav psihološki mindfuck, ali riječ je o wannabe mindfucku, budući da je sve nekako sterilno, dosadno, a baš i nije nešto posebno dobro odglumljeno.