U početku filma koji parodira Silence of the Lambs, agentica FBI-a dolazi u ludnicu za poremećene ubojice kolače (da, dobro ste pročitali) u posjetu zloglasnom Gingerdead Manu. Ovaj ubojiti keks (da, keks) uspijeva pobjeći i na neki način vratiti se u prošlost u doba disco sedamdesetih. U tijeku je veliki bal na rošulama, a Gingerdead Man voli zabavu.
Sada kada pregledam što sam napisao u prvom paragrafu, djeluje mi kao da se netko zajebava, ali ovo je ukratko zaplet trećeg po redu Gingerdead Man filma. Riječ je o ubojitom keksu koji je u prošlom nastavku parodirao Passion of the Christ (po njemu Passion of the Crust), a sada imamo nekakvu ludu verziju filma Carrie.
Makar do sada nisam recenzirao niti jedan Gingerdeadov prijašnji film, moram se pohvaliti da mi ovo nije prvi ubojica kolač – u 2007. sam gledao i pisao o filmu The Muffin Man. Da, očito imam previše vremena u životu. Gingerdead Man nam dolazi iz radionice Charlesa Banda i njegovog Full Moona, pa znate da možete očekivati totalno luda pretjerivanja i bizaran humor.
Mislim da nema pretjerano poante opisivati film, ali spomenuti ću par ludosti koju su mi ostale na pameti:
1) Gingerdead Manu se digne komada kolača – onaj donji – kojega neka baba pojede
2) Vlasnica škole rolanja ima traume jer su njenu plesnu točku na rošulama u Pearl Harbouru gledali svi vojnici, pa nisu uspjeli obraniti japanski napad na taj gradić
3) Adolf Hitler protiv ubojitog keksa
Itd it’d… Ludost totalna, fakat neznam kako ljudi dođu do ovakvih ideja. Film za ekipu? Možda, ako padate na Full Moonov šarm.