Te sedamdesete su stvarno bile opičeno razdoblje za filmaše, a posebice gledajući dekadu kroz prizmu horror filma. Droga je bila sastavni element života, a to se vrlo lijepo translatiralo u filmove. Tu ponajviše mislim na scenariste sa svojim bolesnim idejama, među koje spada i Daniel Cady koji je napisao priču za ovaj film. Upoznajemo četu robijaša koja danima radi u nekakvom zatvorskom radnom kampu. Jedan od “pametnijih” prisluškuje razgovor upravitelja sa glavnim čuvarom, gdje načuje da se u jednoj prostoriji za XY svrhe koristi formalin. Čim se organi reda miču sa pozicije, momak poziva svoje prijatelje i manično počinju snifati formalinske pare. Krilatica im je svjetska – ako je besplatno i izgleda poput nekog dima – zašto pobogu to ne bi trebalo udisati? U manirama nekakve jeftine muške gay saune, njih desetorica se počnu izvijati nad parom, a u glavama čisti disko.
E sada, kad smo već saznali da se formalin može koristiti kao opojno sredstvo, momci odlučuju ubrzo nakon šmrkanje pobjeći iz zatvora. Da skratim priču, murja ih ulovi, pobije i zakopa usred pustinje. Pod utjecajem ušmrkanog formalina, naši momci se vraćaju u život kao zombiji.
Za razliku od naših tipičnih zombija, ovi mogu i trčkarati, koristiti svakojake alatke (posebice sjekire i grablje?!) i čim upadnu natrag u zatvor, njihova ovisnost ih vodi na drugu turu uživanja u formalinu. Možete samo zamisliti kakva je ovo sve zajedno bedastoća, a kada još spomenem da je tijekom cijeloga filma glazbena pozadina iznimno slična onim muzičkim efektima iz serije “Batman” sa Adamom Westom (podsjetnik: kapowww, kabanggg i sl.), možete si u glavi kristalizirati ovu divotu.
Hvala bogu film traje manje od 60 minuta, pa ga se i može bez problema pogledati bez preskakanja ili opetovanog micanja od televizije. Moram priznati da je film toliko loš da sam ga čak sa oduševljenjem gledao i par puta se iskreno nasmijao.
1 comment
Što je najgore od svega privukao me naslov :D