Dylan Dog: Dead of Night (2010)

Dylan Dog je privatni istražitelj koji se u New Orleansu bavi najbanalnijim slučajevima poput muževa koji varaju žene. Jednom ranije bio je nekakva vrsta čuvara granice između ljudi i monstruma koji u relativnom miru žive oko nas, a nakon gubitka ljubavi svojeg života povukao se iz tog biznisa. Sada, nakon napada na njegovog pomoćnika Marcusa, Dylan uzima slučaj koji ima veze sa vukodlacima i vraća se u stare vode.

Vjerujem da smo svi mi ljubitelji horror žanra u Hrvatskoj i regiji upoznati sa Dylanom Dogom. Sclavijev horror strip je bar meni od ranih dječačkih dana ispunjavao sve horrorične želje koje recimo u tim godinama ne bi smio gledati na TV ili posuditi u videoteci. Sada, gotovo dvadesetak godina kasnije, još kupujem Dylana i makar kvaliteta nije na istoj razini, opet sa guštom čitam njegove nove avanture.

Jedna inkarnacija Dylana Doga se sada već davne 1994. godine pojavila u Soavijevom odličnom “Dellamorte Dellamore”, dok su se fanovi Dylana ježili kada su pred koju godinu čuli da se snima novi nastavak. Od početka prošle godine počeo sam na sajtu pratiti novosti vezane za Dylan Dog: Dead of Night, a u osmom mjesecu kada je izašao trailer potvrdili smo da nam se ne piše dobro.

Amerikanizirana ekranizacija Dylana Doga je definitivno već u samom startu izgubila ikakvu poveznicu sa stripovskim originalom. Nisam poput onih ljudi koji na stripovi.com mogu pisati kvalitetne eseje i filozofske studije o svakoj novoj Dylan Dogovoj epizodi, ali yankee Dylan je eonima daleko od pravog Dylana. Poveznice filma i stripa se doslovno mogu nabrojati na prste jedne ruke – lik istog imena i zanimanja, monstrumi u igri, ulica Craven, vozi bubu (iako druge boje) i to bi bilo to. Sve ostalo je soft horror komedija koja izgleda kao jedna loša sezona Buffy the Vampire Slayer komprimirana u sati i četrdeset minuta. Da, film traje oko 100 minuta, vjerujem da bi mi utisak generalno bio malkice bolji da su skratili kojih dvadesetak minuta apsolutno nepotrebnih debilana.

Dylan tijekom cijelog filma u manirama film noira daje naraciju skoro svake moguće scene, na početku još to djeluje OK, ali kasnije se vidi da ovu tehniku koriste samo zato da se nepovezane scene nekako uspije u jednu ili dvije rečenice spojiti da imaju ikakve smisle u tijeku radnje. U filmu ima svega od vampira, zombija, vukodlaka, mutanata, pa do nekakvog wannabe vraga-demona iz starih dana našeg planeta. Dylan tijekom filma istražuje misteriju jedne relikvije, a pohvalio bi film kada bi rekao da ima samo male rupice u scenariju. Jednostavno ovo je film gdje nesmiješ razmišljati, nego samo pratiš gdje će se Dylan i njegova pratnja pojaviti, sa kim će se malo pošibati i to je to. Veliki kraj? Hmmm….

Vjerojatno najveći minus filma je Dylanov pomoćnik Marcus i sve vezano za njega. Groucha vrlo vjerojatno nisu mogli uvaliti radi možebitnih tužbi, pa je partner Dylanov postao Marcus, tupan koji vrlo brzo krepa i postane zombie. Pomoćnik zombie? Uf… Usput, ovo nije nikakav spoiler, to je bila velika najava odmah na početku trailera. Marcus filmu daje komični element koji nije komičan nego otužan. Osim zanimljive Beetlejuicovske scene u marketu za zombije, debilan američki kvazi humor koji ovaj lik stvara je za pobljuvati se. Osim što je u svome “postao sam zombie, još to ne vjerujem” modu dosadan i iritantan, nisu mi baš ni sjele situacije poput one u kojoj ga Dylan uči o zombie higijeni (?) ili pak onoj u kojoj ide na sastanak zombie grupe podrške (??).

Uz njega, Dylan ima još jednu osobu u pratnji, Elizabeth, kćerku žrtve preminule na početku – ovo jednostavno morate vidjeti, tako loše napisan lik i mlaku glumu dugo nisam vidio. Žena se doslovno pojavljuje u više od 65% filma, a praktički je ni ne zamjetiš. Ni ne čudi me da ju je Dylan odmah dobio kada ga je htjela poljubiti. Da, ovaj amero-Dylan čak i odbija žene, the horror. Razvoj njihovog odnosa tijekom filma, nula bodova.

Film je dosadnjikav, ali ipak sam ga uspio pogledati do kraja. Ne znam jeli to radi poštovanja prema Dylanu ili jer me zanimalo dali će uspjeti nešto još više zakenjati. Produkcijski ni ne izgleda toliko loše kao u traileru – još je to B, ali solidno B ;) Neki od monstruma djeluju ok, makar su maske mogle biti malo bolje – posebice kod diva-zombija kojemu se mrda gumena koža dok hoda, a u jednoj sceni je ljudina od tipa 3 metra, a poslije je visinom ala Dylan. Desi se… Valjda mu se ta guma stisnula.

Makar sam gledajući film iz glave pokušao izbaciti komparacije sa stripovskim herojem, Dead of Night mi i u toj situaciju isto nije sjeo. Ne nudi ništa posebno zanimljivo, djeluje kao rutinski odrađen čisti posao, a upečatljivi komični dijelovi su blago rečeno razočarali.