Adam Green ljubiteljima horor žanra poznat je po Hatchet serijalu. Kako često ide po žanrovskim konferencijama, upoznaje masu fanova i od njih dobiva razne fan crteže, makete itd. vezane za njegove filmove. Kao ljubitelj monstruma od ranih dana, zaintrigira ga kada od jednog čovjeka zaprima pismo sa detaljima koji upućuju da monstrumi zapravo postoje.
Iz prve, ideji prilazi iz sprdancije, ali nakon nekoliko razgovora sa Williamom Dekkerom počinje razmišljati da možda i nije riječ o Dekkerovim fantazijama te da podzemni megapolis monstruma možda i postoji. “Digging Up the Marrow” je pseudodokumentarac (tzv. mockumentary) u kojemu se pojavljuje cijela Greenova ekipa koja je radila na njegovim filmovima. Jedini “glumac” je vrlo dobri Ray Wise koji je utjelovio detektiva sa intimnom poveznicom sa svijetom monstruma.
Snimano u found footage stilu, “Digging Up the Marrow” (trailer) je filmić koji je počeo sa snimanjem pred nekoliko godina, ali razne životne situacije vezane uz redatelja Greena (predoziranje prijatelja koji glumi u filmu te razvod braka od žene koja se isto tako pojavljuje) utjecale su na to da je film malkice zapeo.
Koncept faux dokumentarca je u ovoj priči zanimljiv, pogotovo je Green stvarno zanimljiv lik. Čovjek je mega fan žanra, sudjeluje na desetinama horor konferencija i inače totalno je simpatičan (upoznao sam ga 2010 na FrightFestu u Londonu). Sama ideja za film je došla od strane fana koji ga je susreo na jednoj od takvih konferencija i dao mu par crteža monstruma u razradi ideje “Digging Up the Marrow”. Ovom je to bilo simpatično i eto složio je film bazirano na ideji.
Na prvu, kroz prvi “intervju” sa Dekkerom stvar izgleda kao da je moderna verzija Clive Barkerovog Nightbreeda (dakako konceptualno), a interes za film me itekako držao do neke pedesete minute. Nema puno ljudi koji još uvijek mogu provariti found footage đir, pogotovo onaj u kojemu se u 99% filma samo priča. Radi Greenove persone i Wiseove odlične performanse to itekako dobro izgleda. Jedino, malkice sve to postaje zamorno kada vidiš da se “prava” pojava monstruma odugovlači.
Vezano za found footage, odlična mi je jedna diskusija iz filma gdje Green priča sa Kane Hodderom (legendarni Jason tada iliti Victor Crowley u novije doba) o svom uradku. Prikazuje Hodderu sekundu filma u kojem su nabasali na monstruma, a ovaj ga zajebava u smislu – majko moja, još jedan found footage film – to ti je stvarno originalno. Green na to žustro reagira i govori to nije found footage, već daje riječ o footage footage filmu. Hehe.
Monstrumi koji stvarno izgledaju odlično u filmu dobivaju recimo minutu vremena, tako da vjerujem da će brdo ljudi negdje na dvije trećine filma početi premotavati ili pak zagasiti. Meni to nije baš pretjerano smetalo, ali definitivno mogu to vidjeti kao poveću manu filma. “Digging Up the Marrow” je film koji itekako cilja na fanove Adama Greena, ali i širu (horror ) publiku koju zanima nešto malkice drugačije. Dali bi ponovno gledao ili nekome preporučio, pa… ne baš.