Demons (1985)

10

Screen Shot 2012 05 30 at 9 39 04 PMČovjek sa željeznom maskom na licu ljudima u Berlinskoj podzemnoj željeznici daje pozivnice za filmsku premijeru u nepoznatom kinu. Premijeri se odazove tridesetak ljudi, a film na repertoaru je dakako horror tematike. Kada se jedna od gledateljica pretvori u demona, horror se sa velikog ekrana prebacuje u kino dvoranu.

“Demons” je kultni talijanski film režisera Lamberta Bave stvoren u suradnji sa legendarnim Dario Argentom. Dopustite mi da se malo vratim u rane teenagerske dane. Meni i mojoj ekipi u doba VHS-ica ovo je bila jedna od većih poslastica – ikada. Naime, u to vrijeme već smo po bar 3-4 puta pogledali svaki od kojih stotinjak horrora iz naše kvartovske videoteke – bila su to opjevana vremena kada si imao vrlo limitiranu ponudu i bilo je logično stalno vrtiti jedan te isti repertoar. Jednog dana, frend je od čovjeka sa kojim je išao u srednju školu (mislim da je to bilo negdje cirka 1995 godine) doneo dvije kazete sa “nekakvim filmovima”. Na VHSicima su bili filmovi koje nismo gledali, za koje praktički i nismo čuli. Internet je tada bio nepoznanica, tek sam krajem 1996 godine napravio svoj prvi “connect”, koji je potrajao 15 minuta dok se nije prikazalo nešto sa rutgers.edu domene vezano za X-Files. Prvi od njih je bio “Dawn of the Dead” u kojeg smo se odmah zaljubili i gledali ga svaku večer četiri ili pet dana za redom, dok je na drugoj kazeti bila kopija filma Demons. Vjerujem da ako smo mu ikada vratili te VHSice, traka je bila praktički raspadnuta od opetovanog gledanja.

Demons nam je tada bio teški kult, ako znate kakav je vizualni štimung filma, jednostavno ovo je moralo u to doba biti obožavano. Film, koliko se ja sjećam, nije bio dostupanu našim videotekama (mislim na naših par u Rijeci). DVD player sam kupio 1999. godine, a Divid 2000 DVD izdanje filma Demons sam godinu nakon kupio na Amazonu i sa istom tom ekipom pogledao u “super duper kvaliteti”. VHSica je bila loša kopija, tako da vidjeti ovo na DVD-u bila je čista perverzija.

Sada, trinaestak godina nakon tog DVD izdanja, Demoni su došli na Blu-ray izdanju i u to ime sam startao prvi HorrorHR specijal na temu Demona. Uz Lamberta Bavu, dakako sina mnogo poznatijeg Maria, te ko-kreatora i producenta Daria Argenta, na filmu je radila krema italo horrora – za glazbu je bio zaslužan Claudio Simonetti (član benda Goblin – Dawn of the Dead i brdo Argentovih filmova), a majstor specijalnih efekata bio je Sergio Stivaletti (film o Dylanu Dogu Cemetary Man + ostali Soavievi i Argentovi filmovi).

Screen Shot 2012 05 30 at 9 37 15 PM

Film je sniman u Rimu (interijeri) i Berlinu (eksterijeri) i dan danas slovi kao kultno djelo talijanskog horror pravca. Film počinje sa gotovo giallo scenom (komentar na tadašnje horror trendove) u kojoj protagonisticu “lovi” čovjek sa maskom (inače gorespomenuti budući redatelj Michele Soavi), a za dvadesetak minuta postaje pravi brutalni splatterfest (traileri) u kojemu se zidom okovana skupina ljudi pokušava boriti za goli život. Prvo pretvaranje u demona odaje vizualni štih kojemu Stivaletti teži u Demonima – over the top raspad, prštajući čirevi, brdo zelene sluzi – znate ono pravi splatteraj iz doba prije CGI-a. Malo po malo, demoni postaju brojniji, jer se u zombie điru svi ranjeni ili ubijeni ubrzo transformiraju u demone.

Dobri dečki i cure su svi redom zanimljivi likovi za ovakav tip horrora – koke, narkići, cooleri, sljepac (u kinu, lol) ali ipak primat preuzima THE MAN, THE LEGEND – Bobby Rhodes. Ovaj svodnik je po meni obilježio i prvi i drugi Demons, posebice je jak jer ovakav tip lika nismo naučeni vidjeti u horror filmu. Više mu paše nekakav Shaft, rape and revenge film sa Charles Bronsonom ili pak nekakava C ratna akcija. Njegov izgled, gluma, sinkronizacija – kult živi. Jebemu čovjek je nedavno izašao na majici, koju mi je gorespomenuti frend kupio za zadnji Božić (slika ovdje). Uf, ako ovo sada napišem u normalnom roku, bacam se na Demons 2, već sam zaboravio kako tamo ponovno rastura demone, ali ovaj put u ulozi bildera iz teretane.

Kada se film gleda sa neke objektivne strane, ima tu dosta propusta – bizarne situacije bez smisla, sinkronizacija, napeta glazbena podloga kada se ništa ne dešava, greške u kadrovima itd. Ima tu dosta mana, ali Demons je film sa takvim šarmom da sve svoje mane pretvara u prednosti. Mislio sam da će mi nakon tih desetak godina neke stvari smetati, ali nope, film se jebeno dobro drži.

Koje su mi top scene i filmu? Sve, ali evo par kultnih:

– Vožnja na motoru unutar kino dvorane sa samurajskim mačem u ruci koji dakako služi sa masakriranje Demona
– Sve scene sa Bobby Rhodesom, a pogotovo UBER kultna kada predvodi Demone u slow motionu na stepenicama

Ako slučajno niste gledali, moja topla preporuka da pogledate Demone. Film definitivno nije za svih, ali tko može odbiti odličan splatter?

Share.

10 Comments

  1. Danijel.82 on

    Ovo je jedan od filmova koji se moraju obavezno gledati, i po mogućnosti, imati u privatnoj kolekciji. Gledao sam ga prvi put krajem ’80-ih, i jako me oduševio zbog napete atmosfere, a naročito zboh sjajnih efekata. Bilo ga je teško iznajmiti u dva kluba, pošto je par kopija VHS-a najčešće bilo razgrabljeno. Ah, nostalgija me obuzme kad god se setim klinačke ere u kojoj sam uživao gledajući kultne filmove iz ’80-ih, zlatnog doba horora.

  2. djelimo slične uspomene :))) Od Carpenterovih VHS, Bad Taste na dalje…
    Ali ne znam zašto, no Demoni mi nikada nisu sjeli.

  3. ….u to vrijeme sam bio klinjo koji se volio plašiti hororcima, pa sam shodno tome redovito posječivao kino čim bi izašao kakav horor.
    To je bilo vrijeme Nightmare on elm street,prvog Hellraizera i sl.
    No zašto mi je najviše film Demoni 2 ostao u sjećanju, e pa zato što mi je to bio prvi hororac kojeg nisam mogao pogledat do kraja u kinu.
    Negdje na pola filma sam se toliko us… da sam morao pod hitno izać van hhhhh
    …e to su bili dani.
    Svakako preporuka za film!

  4. Travaš.S on

    Pa, DEMONS aka Demoni je svakako klasik evropskog horrora. Ja sam ga isto gledao prvi puta krajem osamdesetih, na VHS-u i legao mi je savršeno. Pravi film za ljubitelje žanra. Saundtrack je naravno na razini samoga filma. Demons 2, mi je puno slabiji…on je poput coca-cole…previše razvodnjen i podilazi tadašnjim trendovima. Danas 25 godina kasnije, isto volim da ga pogledam…mada su se vremena promjenila magija je još uvjek tu. P.S. zA urednika, blago tebi šta imaš onaj prequel u stripu…ha ha

  5. fraEmiliano on

    <demoni su bili malo drugačiji od hororaca iz tog slatkog vremena, imali su neku hladnu opaku notu, sječam se gledao sam ga kao klinac u birtiji na TV iznad šanka, da sam bio u kinu zbrisao bih van sigurno

  6. aleksandar on

    Ja sam ga imao sreću gledati u bivšem kinu “Sutjeska” u Varaždinu i sjećam se da je ekipa izlazila iz kina nakon početne metamorfoze-bubrenja-klassssik!

  7. aleksandar on

    A isto tako i demone 2…prekrasna vremena-trebam spomenuti da ih imam u vlastitoj kolekciji?

Leave A Reply