Dawn of the Dead (2004)

Ljubitelji horrora su u zadnjih par godina dovedeni u situaciju da mogu očekivati bilo koji od njihovih omiljenih filmova u novom ruhu. U nedostatku dobrih ideja, filmske kuće su se navlažile na pojam stvaranja rimejkova poznatih žanrovskih filmova. Računica im je očito jednostavna – uzme se film sa kultnim statusom (makar je i ovo u zadnje vrijeme postalo upitno, jer su se valjda potrošili svi poznatiji horrori), zaposli par poznatijih glumaca, malo se obradi scenarij i jedri se na valovima marketinga (nevezano dali dobrog ili lošeg), ka bilo kakvoj zaradi. Većina rimejkova je smeće – makar ih veliki broj preskočim, posebno po nekvaliteti mogu spomenuti “The Fog” iz 2005. Uvijek kada ljudima pokušavam objasniti svoju verbalnu dijareju prema modernim rimejkovima imam jednu jedini iznimku – Zack Snyderov “Dawn of the Dead”.

Originalni Romerov “Dawn of the Dead” je jedan od filmova, ako ne i film kojega sam najviše puta gledao. Kada sam čuo da se radi rimejk, ostao sam kao većina fanova u šoku, ali nakon što smo ga odgledali – zaključak je jedinstven – neočekivano, ali novi “Dawn” je ispao fantastičan film.

U prvoj sceni upoznajemo Anu, mladu medicinsku sestru, koja jedva čeka da zavši radni dan i otići kući svome životnom partneru. Kroz njene završne aktivnosti u bolnici, nagoviještavamo da se počinje dešavati neko sranje. Nakon opuštajuće večeri začinjene seksom, Anu pred jutro budi vrisak iz sobe – njenog partnera manično izgrize susjedina kći. On umire i par sekundi kasnije se vraća među “žive”. Recimo… Šokirana Ana u zadnjem trenutku uspijeva pobjeći iz kuće, upaliti auto i odvoziti što dalje od crnih trenutaka koje je upravo doživjela. Još više ostaje paf, kada oko sebe doslovno vidi finalne znakove apokalipse – ljudi proždiru druge ljude, kuće gore u plamenu, sudari, eksplozije – kaos. Igrom slučaja upoznaje policajca Kennetha i sa još par ljudi bježi u obližnju robnu kuću. Slijedi borba za goli život.

Snyderova verzija je savršeno adaptirana modernizirana verzija drugog dijela Romerove trilogije (zajebi “Land of the Dead“). Sa doslovno nula iskustva u ovakvim filmskim produkcijama (do tada je radio samo par spotova i dokumentarac), Zack Snyder je fantastično obradio James Gunnovu (“Slither“) verziju Romerovog scenarija. Doslovni rimejk bi bio propast, pa su se svi bitniji faktori osvježili za gledatelje u novom mileniju. Tu nemamo više sporih i tromih zombija, nema nekih važnijih političkih i socijalnih ideja, ali zato ima mnogo krvavijih i nasilnijih smrti i mnogo više likova koje se može na razno razne načine eliminirati.

Jedan od najboljih aspekta nove verzije “Dawn of the Dead” je scenarij koji je stvorio niz iznimno kvalitetno obrađenih likova (posebice u Unrated Director’s Cut verziji koju sam gledao), pa se gledatelji u potpunosti mogu uživiti u njihove situacije. Potpuno realni likovi se recimo mogu vidjeti iz diskusije kada saznajemo da je nekakvi neslužbeni vođa zapravo samo “obični” prodavač televizija u BestBuy-u (a ne neki super agent ili sl.), pa recimo kada tip iz osiguranja robne kuće kroz razne periode govori ljudima da nemaju pravo “pljačkati” dućane, makar je “kraj Svijeta” evidentan. Ovaj drugi trenutak mi je baš djelovao kao da gledam prave ljude koji se jednostavno ne snalaze u nekim situacijama.

Neki veći odmaci od originala su dodatak Andya, vlasnika dućana sa oružjem u susjedstvu, kroz kojega imamo jedno zasluženo odmicanje radnje iz zatvorenog prostora robne kuće, te pojam rođenja zombie djeteta. Savršeno odrađeno, puno emocija i vizualno izimno jako.

Ovaj novi “Dawn of the Dead” je zasigurno jedan od najboljih zombie filmova, te jedan od boljih horrora snimljenih nakon perioda zlatnih osamdesetih. Jednostavno nemam niti jednu zamjerku – Snyderov “Dawn of the Dead” je obavezno filmsko štivo.