U malom gradiću Dunwichu svećenik odlazi na groblje, baca konop preko drva i završava svoj život vješanjem. U isto vrijeme u New Yorku, vidjelica (to bi trebao biti prijevod za psychic) Mary uviđa da taj događaj nagovješta otvaranje vrata pakla, te nakon “omanjih” peripetija (smrt, pokop, vraćanje u žive) uz pomoć novinara odlazi u Dunwich spriječiti apokalipsu.
Lucio Fulcio. The man. Jučer mi je stiglo odlično Blu-Ray izdanje ovoga filma, pa sam jednostavno morao osvježiti svoje znanje sa ovim zombie filmom iz 1980. godine. Prvi puta kad sam ga gledao nakon što sam kupio Anchor Bayev dvopak (mislim sa ludim Don’t Torture The Duckling) pred kojih cca. desetak godina i od tada me film progonio. Zaboravio sam većinu sadržaja, ali kraj, OMFG, taj prokleti kraj mi je ostao kao ogromni upitnik u glavi. Radi tog kraja i generalno cijelog filma tada sam zamrzio Fulcia, trebalo je godine i godine biflanja po horror filmovima da u starom Luciu vidim nešto pozitivno.
Ovaj film je odlično opisala česta Fulcieva glumica Catriona MacColl u audio komentaru na Blu-Rayu (5 audio traka + 2 komentara). Rekla je da je tada pristala raditi film makar je po scenariju vidjela da nema ama baš nikakve karakterizacije likova, već da sve liči na nekakvu vježbu specijalnih efekata. Skraćeno, ovaj film je tako nešto i ispao, uz par možda dodatnih pozitivnih aspekata.
Generalno City je prepun situacija koje generalno iole smisleniji scenarist nikada ne bi složio u jedan manuskript, ali uz taj spektakularni generički italo-look tog vremena (uz sinkronizaciju), ludu atmosferu (kadrovi, muzički naprasni elementi) – film je ipak najjači po svojim brutalnim horror elementima.
Spomenuti ću par pamtljivijih scena: Cura koja gledajući “mrtvog” svećenika počne krvariti iz očiju, te polako ispovraća sve svoje unutarnje organe, momak koji dobije industrijsku bušilicu kroz glavu, učestalo prskanje lubanje nakon ručnog gnječenja mozgova, raspadnutog djeteta i tako dalje. Jest vide se neki nedostaci u izvedbi, ali svejedno specijalni efekti su dobro popratili ludu i morbidnu maštu Fulcia i pomoćnika mu Dardana Sacchettia.
Makar ime “… of the living dead” daje naznake masovnog zombie napada poput drugih living dead filmova, ovdje toga nema u tom obliku. Od početka par mrtvih se vraća i zabavlja sa svojim “sad me vidiš, sada ne” forama, ali nije baš da ubijaju kao tipični zombiji. Zapisao sam si da je prvo hranjenje ljudskim tijelom bilo tek u 80. minuti, kojih 7-8 minuta prije kraja.
Definitivno nije film za svakoga, ne znam ni dali je uopće za mene, ali Fulci je snimao svoj tip filmova i opet mu radi inovacija, mašte i vizualnog identieta njegovih horrora ipa moraš skinuti kapu.
Usout glede kraja, ni audio komentari ne daju nikako smisleno objašnjenje osim vrlo jednostavne činjenice – “Lucio baš nije volio happy end”. Ako niste gledali film možda se pitate što ja to bulaznim, ali ako jeste, sve vam je jasno. Ukratko, ne tražite odgovore.
2 comments
Ah, klasik! I uz Beyond (poznati Fulcijev “ultimate” movie u kojem je stil vazniji od sadrzaja – kao npr. Argentov “Inferno”), odlican dio trilogije (u nju spada jos i “House by the cemetery” koji mi je ocajan :( ). Ne bih se slozio da efekti pate od nedostataka u izvedbi – krvarenje iz ociju je fenomenalno, crvi su pravi, scena s busilicom je nesto najrealnije sto je napravljeno ikad (svojevremeno sam razmijenio par mailova sa Tomom Savinijem koji mi je rekao da ni sam to ne bi napravio bolje i toliko realno). Imas cijeli making of na special edition DVDu a vjerujem i na Blue Rayu (sam De Rossi stariji – danas mali cicica :) pojasnjava cijeli efekt i busilicu… :) )
Ne kažem da su loši uopće, dapače. Spoemnute scene sa krvi iz očiju su odlične, još sam pauzirao da pokušam vidjeti nekakve tube iza pramena kose. Bušilica isto.
Ono što sam primjetio i zapisao kao nedostatak su ponajviše posljedni dio scene sa bljuvanjem utrobe, kada se vidi da je evidentno riječ o lažnoj glavi, makeup u sceni sa maggots (MacColl u komentaru potvrdila da je zatražila neku kremicu na kožu tako da joj crvi ne idu direktno na kožu).
Ima krcato extrasa, sljedeći koji gledam je 50 minuta o gosponu Giovanni Lombardo Radiceu :)
Al’ kraj, spektakl zar ne ? :)