Children of the Corn (2009)

Nakon sedam nastavaka, od kojih većina ne vrijedi ni pišljivog boba, neka pametna duša se odlučila izmisliti toplu vodu i u eri rimejkova napraviti novu verziju ovog horror klasika iz 1984. godine. Sam pojma obrade ovog filma je loša stvar, ali kada je u jednadžbu dodana činjenica da je film osmišljen da ima svoju TV premijeru na SyFy Channelu, očekivanja su do kraja potonula. Što su nam djeca kukuruza donijela 25 godina nakon originala i 8 godina nakon posljednjeg ispljuvka u serijalu?

Sredinom sedamdesetih bračni par Burt(on) i Vicki nađu se nakon krivog skretanja u zabitima Nebraske usred ogromnog polja kukuruza. U braku ne cvjetaju ruže, a situaciji zasigurno ne pomogne moment kada pred auto izlazi dječak kojega ovi udarcem auta i gaženjem istim pretvore u bolonjez. U šoku odlaze do tijela, a Burt, kao vojničina koji je ratovao u Vijetnamu odmah shvaća da je mulcu netko prije “igranke sa autom” prerezao vrat. Početnih petnaestak minuta filma solidno, spomenuta scena odlično odrađena idemo dalje…

Sa lešom u autu ulaze u mali gradić u kojemu nema ama baš nikoga. Burt odlazi u istraživanje crkve, dok se pred autom stvori skupina seoske ćaknute djece sa svim mogućim ratarskim oruđima. Jeb’ga kako to moderni filmovi rade, već smo prije špice saznali da je dječurlija na putu rješavanja griješnih punoljetnika i borba za preživljavanje počinje.

Od pogađanja mulca sa autom do interkacije sa dječjim čoporom morate se pripremiti za dvadesetak minuta najočajnijih razgovora između supružnika kojima ni malo ne pomaže očajna gluma Vicki (Kandyse McClure iliti Dualla u Battlestar Galactici). Svaka čast, žena na trenutke izgleda izrazito atraktivno, ali gluma joj je na razini mojih baletnih sposobnosti. Uz glumu, lik je iznimno iritantan i užasno je zamorno slušati njene prodike o ratu, Vijetnamu i sranjima koja su se tamo dešavala. Uz nešto ovakvo do sebe, čudi me što mužić nije svršavao od sreće kada se dječurlija prvi put okomi na nju. Makar nije zahvalno u istoj rečenici spojiti riječi dječurlija i svršavanje, ali pred kraj filma očekujte još jednu bizarnu scenu koja se vrti oko istih pojmova.

Film apsolutno nema nikakvog smisla, baš vidiš da se scenaristi utapaju u nekaklvih kreativnim pokušajima, koji na trenutke izgledaju parodično. Tu bi posebice spomenuto scenu kada se vojničina suprostavi dječurliji, par starijih riješi nožem i prijeti se da mu nemogu ništa sa hladnim oružjem, pa niti da imaju bacače plamena!? I sve to uz neku epsku ratnu glazbu. Jest, često se kenjucka u referencama sa Vijetnamom, ima tu čak i scena kada tip u bijegu vidi ratnike i tragove od metaka očito složene na računalu snage Gameboya… Što se radnja primiče “velikom finalu”, scenristi se više i više gube, a ti si sretniji što znaš da ovo sranje završava.