Cannibal Taboo (2006)

Uh kakvog li maštovitoga imena. Kanibali i tabu – makar ne djeluje zabavno, ipak sam ga izabrao za gledanje među “klasicima” poput “Stuff Stephanie in the Incinerator” ili “Invasion of Blood Farmers”. Kako većinom gledam glupave filmove, već sam se naučio da čim počne film pogledam koliko traje. Najveseliji sam sa filmovima iz zlatnih 80tih, kada su duljine bile oko savršenih 82 minute. Za “Cannibal Taboo” sam očekivao negdje oko 85 uvrh glave 90 minuta, a ono player pokazuje 122 minute. U jebote, mislio sam da je eventualno u igri nekakav omnibus, a ono nažalost samo jedna iznimno duuuuuga i dosadna priča.

Radnja se vrti oko malo čudnije obitelji, u kojoj stariji dvadesetogodišnjak otkriva da je mamica kanibal. U priči je i njegova (ne)seksi sestra, par braće, od kojih jedan nestaje, a drugoga očekuje vrlo vesela inicijacija, te par dodatnih idiotnih likova među kojima iskače novinarka sa sedam puta većim usnama od Josipe Pavičić Yo. Je i to postoji i još se može smatrati čovjekom, a ne mutantom.

Cijela priča se vrti oko tema kanibalizma, ali je sve nekako zamotano u jeftini polovni celovan iznimne dosade. Scenarij je valjda imao 500 stranica, od kojih se moglo odrezati njih 485. Kako je moderno u novijim filmovima bez ikakvog smisla, naš kanibalski tatu je prepun golotinje, povećih sisa, seksualnih delicija, lezbarenja i šlaga na kraju – opetovanog incesta. Sestra sa novinarkom, mama sa sinom, sestra sa bratom – jednostavno free for all. Za one koje fasciniraju ovakve stvari, mogu bez beda sa nekog thumbposta skinuti 29 sekundne porno klipove koji će ih na istoj razini zadovoljiti umjesto da gledaju ovih dva sata debilana.

Da ne mislite da priča nema twista, spomenuti ću par pojmova koje slobodno možete spajati u glavi da dođete do jackpota – žrtvovanje, stari napisi na ćirilici, maskirane sisate kanibalke i cthulhu. Uf, zajeban film, zajeban do boli. Valjda do boli od opetovanog lupanja glavom u zid dok se vrtila odjavna špica.