Horor geek Max u vezi je sa zgodnom Evelyn. Veza je daleko od idilične, budući da je žena control freak i potpuna suprotnost od opuštenog Maxa. Kao pravi moderni ljudi problem pokušavaju riješiti stvaranjem još većeg problema – odlučuju se useliti zajedno. Kada Evelyn preuredi stan, bacivši sve njegove postere i zamijenivši ih sa elementima njenog fetiša prema prirodi, Max shvaća da je vrijeme rastanka. Taman kada joj planira reći da je gotovo, Evelyn pokupi autobus i ona umire.
Film mi je zapeo za oko budući da ga je režirao veliki Joe Dante. Horor komedija napravljena od strane majstora ne može biti loša – ili ipak može? Par dana prije nego što je Evelyn smrtno stradala, iz zajebancije je u dućanu horor potrepštima u kojemu Max radi pred figuricom vraga izjavila da će njih dvoje zauvijek biti zajedno i eto ga na. Taman kada Max pronalazi novu ljubav (Alexandra Daddario, wow), Evelyn se diže iz groba i kreće – loš sitcom?!
“Burying the Ex” (trailer) ima opuštenu atmosferu sa stopedeset geek referenci na horor filmove, ali ni to mu ne pomaže budući da je scenarij stvarno bezveze. Komedija situacije gdje Max mora imati nekakv suživot sa svojom mrtvom djevojkom, krcato pretjeranih “one-liner” fora, a od komedije niti k. Mislim da sam se jednom podsmjehnuo i to bi bilo to.
Moram malo pročačkati na netu zašto je Dante ušao u ovaj projekt. Glumci su OK, ali radnja je tako jednodimenzionalna i svaki trenutak smrdi na nešto već viđeno. Budžet očito i nije bio nešto, što se vidi u onih par loših CGI trenutaka (muhe, WTF?), a smetale su mi i razne varijacije “horor obojanih leća” koje zombiji (komada dva) nose u određenim fazama svog novog života. Bezveze film…