An American Werewolf in London (1981)

Dva američka backpackera putuju po bespućima Velike Britanije. U malom selu pronalaze pub u kojemu nakon kratke diskusije sa lokalcima dobivaju šut kartu i uz upozorenje da se drže ceste odlaze pješke dalje. Nakon urlikanja u mraku, dečki shvate da ih nešto prati – napada ih vukodlak i jednog od njih raspori dok drugoga uspije samo raniti. Preživjeli se nakon tri tjedna budi u Londonskoj bolnici.

“An American Werewolf in London” žanrovsko je kultno djelo u kojemu je osebujni John Landis spojio ono što je do tada najbolje radio (komedije) i horror. Zanimljivo je da mu je ideja za film svanula davne 1969 i to dok je snimao filmu Jugoslaviji. U vožnji prema filmskom setu, prošao je pokraj obitelji roma koji su na vrlo čudan način zakopavali mrtvog rođaka. Vozač mu je rekao da je to lokalni običaj i da se leš vertikalno postavlja u grob tako da se od tamo nikako ne može pomaknuti. Kako i sam Landis kaže u solidnom devedesetminutnom dokumentarcu na Blu-rayu, taj koncept ga je fascinirao jer je u isto vrijeme čovjek odlazio na mjesec, a na drugom dijelu svijeta ljudi su se brinuli da im umrli ne postanu zombiji.

Scenarij je napisao, stavio ga u ladicu i trebao je proći dugi niz godina do realizacije ove priče. Od početka se osjeti evidentni Landisov crni humor, film je dosta dobra kombinacija horror elemenata manifestiranih kroz noćne more, pojavljivanja ne-mrtvih žrtava i napada vukodlaka sa jedne strane, te opuštene coolerske atmosfere sa druge strane. David koji je te noći izgubio prijatelja i dobio prokletsvo da je postao vukodlak, na početku ne vjeruje u svoju sudbinu, ali sa prvom pojavom punog mjeseca shvaća da mu je život kakav je do sada znao završio.

Vrlo brzo nakon bolnice seli se u stan kod simpatične medicinske sestre koja je o njemu brinula (dosta dobra Jenny Agutter, heroina filma Logan’s Run), ali kroz par dana dolazi do one kultne transformacije. Film je izašao pred trideset i jednu godinu, a i dan danas debelo drži prvo mjesto kao najkvalitetnije napravljena transformaciju u vukodlaka ikada. Pretvaranje Davida u monstruoznog dlakavca pravo je remek djelo za koje je Rick Baker zasluženo dobio Oscara. Bizarno, ali skoro pa da je ovaj film trebao biti snimljen bez ovih efekata. Landis je Bakeru rekao svoje ideje i ovaj je napravio odličan koncept, ali kako Landis nikako nije uspio doći do love, Baker je prihvatio posao na filmu The Howling. Cijela transformacija se trebala sada desiti u prvom dijelu ovog ogromnog (i u globalu lošeg) serijala, ali je Landis taman uspio dobiti financijsku injekciju i Baker je na set The Howlinga instalirao svog štićenika Roba Botina.

Landis se dobro poigrao sa parodiranjem uštogoljenih britanaca što se vidi kroz cijeli film, a pogotovo u scenama vezanima za nemrtve u sex kinu, Cjelokupni scenarij je baš nekako opušten i teče sa relativnim odmakom od klišeja koji su se sa desetljećima stvorili kod ovog tipa horror filmova. Zanimljivo je i to da makar je riječ o filmu sa vukodlacima, dosta horror elemenata ima veze sa manifestacijama ne-mrtvih, a pamtljiva je i noćna mora sa zombie nacistima.

Koliko je transformacija u vukodlaka odlična, toliko je spektakularna završna akcijska scena gdje vukodlak radi kaos na Piccadilly Circusu. Kada izleti iz seks kina i počne napadati ljude, dolazi do masovnog kažina i niza brutalnih odlično snimljenih situacija, gdje ljudi u sudarima završe nešto poput dvadeset i šest godina kasnije u Tarantinovom “Death Proof” (mislim dakako na onu THE scenu, jedini dobar dio prve polovice Tarantino/Rordriguez Grindhouse koncepta).

Film se dosta dobro drži, jest da mi je zericu slabiji nego recimo u gledanju pred desetak godina, ali je definitivno obvezno video štivo koje svaki ljubitelj horrora mora pogledati.