A Nightmare On Elm Street (2010)

Strava u Ulici Brijestova danas je stigla u naša kina. Makar sam od prve informacije o ovom rimejku do posljednjih trailera držao negativno mišljenje o cijelom konceptu (primarno radi zamornog pokreta moderniziranja kultnih i inih horror filmova) u kino sam odšetao sa blago pozitivnim očekivanjem. Ova pozitiva mi se najviše bazirala na pogledu na Elm Street kroz prizmu Final Destination franšize – kod ove potonje, ma koliko loš bio film, scene inovativnih ubojstava su uvijek bile na razini, pa zašto Elm Street ne bi donio nove odlične masakre u snovima?

Originalni Elm Street bio mi je jedan od prvih zabranjenih horrora koje sam uspio dignuti u videoteci. Možda sam ovo već spomenuo u nekom od osvrta na filmove iz serijala, ali staru sam uspio zafrknuti kada nam je žena u videoteci rekla da su Strave u Ulici Brijestova zapravo horror komedije. Isticanje komedije je prošlo majčin filter, ali je stari promptno ubacio blokadu i te dvije piratske kazete sa četiri filma morale su biti vraćene u videoteku. Da, bila su to vremena kada, bar moja videoteka nije imala više od 2-3 originala.

Platinum Dunes napravio je dosta zla horror žanru, ekipa je svršila na rimejkanje kultnih klasika, ali im se što je najgore treba dati i malo zasluga jer su ipak te moderne verzije osvojile poštena mjesta na box officeu, producentima donijela lovu ali i bar malo popularizirala žanr. Loš film koji financijski uspije dugoročno žanru ne radi nikakvu uslugu, ali eto, Michael Bay i njegova ekipa pametno znaju da je teže napraviti originalan film, pa idu linijom manjeg otpora i skoro svake godine izbace neki novi rimejk.

Ok dovoljno sa okolišanjem, krenimo na film dana – A Nightmare On Elm Street – novu verziju filma koji je promijenio žanr prije više od četvrtine stoljeća. Kako to inače volim sa ovakvim filmićima oko kojih se diže fama, svoj stav ću raščlaniti na par sastavnih dijelova:

Zaplet i radnja – Generalno gledajući, “A Nightmare On Elm Street” je sa svojom idejom vrlo sličan originalu. Staviti ću unaprijed sa strane Freddyeve eskapade, tj snove u kojima caruje, ali ono što je baza filma praktički je modificirana verzija Cravenovog originala. Teenageri shvaćaju da su na listi za odstrjel nepoznatog ubojice u snovima i kroz pokušaje preživljavanja pokušavaju dokučiti odgovore na pitanja kako, zašto i tko.

Od svih Platinum Dunesovih rimejka horror klasika, “A Nightmare On Elm Street” na planu razvoja radnje ima jednu početnu negativnost. Dok su recimo Texas Chainsaw Massacre i Friday the 13th prilično “jednostavni” filmovi – upoznaj likove i počni ih masakrirati, “Elm Street” je ipak bio malo napredniji. Ovdje se radi o originalnom tipu ubojice koji ima svoju specifičnu povezanost sa žrtvama, te se od početka do kraja ipak mora otkrivati tko je on i zašto na njima prakticira svoje brutalne ideje. I ptice na grani već znaju odgovor na ova pitanja, ali se rimejk ipak mora pozabaviti ovim detaljima, što naveliko utječe na poveću nezanimljivost kod 99% gledatelja. Pokušali su na trenutak, što se moglo i vidjeti iz trailera, ubaciti jedno moguće pitanje oko Freddyeve prošlosti, ali se i to u filmu nekako previše naprasno otkriva.

Usput, glede oštre rukavice, mislim da su scenaristi zaboravili objasniti taj važni dio Freddyeve ikonografije…

Likovi – Klasična kolekcija raznoraznih klišejiziranih figura iz horror filmova. Nije baš da te itko od njih zanima, niti trenutak ne gajiš nikakve želje ili nadanja da netko od njih preživi, praktički opet kao u spomenutoj paraleli sa Final Destination samo čekaš ubojite snove da vidiš kako će netko nastradati. Jednu od glavnih uloga glumi Katie Cassidy, poznatija kao Trish iz TV slasher serije Harper’s Island, koja je praktički jedini eye candy filma.

Snovi – Pozitivno je to što su i scenaristi skužili da kombinacija loših likova, odnosa među njima i napamet znane radnje iz originala neće dobro proći, pa su film izbiflali sa ogromnom količinom Freddyeve akcije. Ovo posebno vrijedi za prvih 45 minuta filma u kojemu valjda imamo 35 minuta raznoraznih snova. Nemojte previše očekivati, snova ima na bacanje, ali u 99% su razočaravajući. Mašte ni za lijeka. Sjećam se da sam neke Elm Street filmove gledao samo očekivajući ingeniozne nove zabavne ideje ubijanja jadnih teenagera, a u ovom rimejku je to sve vrlo bezvezno odrađeno. Uz te nove dodatke, ima tu dosta i obrade elemenata iz originala, ali ćete i sami vidjeti da su i te scene odrađene vrlo beskrvno, nekako ofrle, te da nisu ni do koljenu originalu. Nažalost, jedini dio filma na kojem sam bazirao neku kakvu-takvu pozitivu me razočarao.

Freddy – Na forumu i na sajtu smo verglali danima o novom izgledu i glasu Freddya za novi milenij. I sam spadam među one koji su ovo unaprijed osudili, ali na kraju ovaj moderni Freddy – i lik i performansa Jackie Earle Haleya su vrlo dobri. Glede izgleda vjerujem da mi se perspektiva malo promijenila od kada sam pred 5-6 dana na putu vidio prosjaka kojemu je cijelo tijelo bilo doslovno potpuno izgoreno, čak mogu reći otopljeno i ovaj “novi Freddy” je sličio na toga nesretnog čovjeka. Freddyev glas opet nekako paše, film se vratio svojim korijenima, nema zajebancije kao u većini Elm Street serijala, te je Haleyev Freddy pravi monstrum.

U globalu, film me ipak razočarao. Reklo bi se niti smrdi niti miriši, nije dno dna, ali gledatelju zasigurno neće ponuditi ništa posebno…