Ban the Sadist Videos! Part 1 (2005)

Anchor Bay je poznat po iznimno kvalitetnim DVD izdanjima, posebice po box setovima. Ok, može im se nekada za zlo uzeti često re-izdavanje jednog te istog filma u svim Special, Collectors, Uber i ostalim verzijama, ali iz perspektive horror fanova – što više to bolje. Njihova britanska podružnica izbacila je set Box of the Banned, 7 DVDa sa nekim od najzabranjenijih filmova u cijelom Ujedinjenom Kraljevstvu. Uz zanimljive filmove (od Evil Deada do Nightmares in a Damaged Brain), u box setu se nalazi i prvi dio iznimno kvalitetnog doumentarca “Ban the Sadist Videos”, koji daje presjek jedne cijele ere poznate kao “Video Nasties”.

Iz dokumentarca možete naučiti:

– Što su Video Nasties?
– Kako je policija izvodila racije i uzimala horror filmove?
– Tko je Mary Whitehouse, moralna vertikala koja je uspjela nabrijati cijelu zemlju da horror filmovi truju i siluju mladež?
– Kako su ljudi radi filmova poput “Evil Dead” skoro završili na višegodišnjim zatvorskim kaznama?
– Kako je zakon o “video nasties” prošao u parlamentu?
– Kako je udruga video operatera radi “video nasties” prohibicije startala BBFC, pandan američkom MPAA?

Dokumentarac je producirala Lustigova firma “Blue Underground” koja je uspjela nabaviti svakakvih originalnih snimaka iz te ere i savršeno ih ukomponirala sa novim intervjuima oko ove tematike. Spomenuti ću samo blasfemiju koja je bila osnovica cijelog zakona – ljudi skloni zabrani su napravili veliko istraživanje među djecom, gdje je dječurlija zaokruživala horrore koje su imali priliku gledati. Statistike su bile porazne za video prikazivače, ispalo je da veliki postotak djece pogledalo bar poneki horror. Kasnije su protivnici tog zakona napravili isto tako istraživanje i na papir stavili potpuno izmišljena imena horror filmova. Vidjelo se da djeca zaokružuju filmove samo zato jer su im pamtljiva imena poput Texas Chainsaw Massacre i slično, a ne zato jer su ih gledali. Sramota, ali zakoe je prošao i rejtinzi su počeli carovati.

Btw, kada primjetite ne eBayu horror VHSove koji su nazvani “pre-cert”, to su filmovi u izdanjima prije nego što su krenuli u rezanje. Dobro kaže jedan vlasnik videoteke – tada su me htjeli strpati u zatvor radi “Evil Deada”, a sada su te video kazete iznimno vrijedne. Jebiga, vremena se mijenjaju. Sve u svemu a must dokumentarac ako vas zanima ova tematika.

UKM: The Ultimate Killing Machine (2006)

U top secret vojnoj bazi upoznajemo tim znanstvenika koji se bavi nekakvim genetskim mutacijama. Kako to inače biva, ameri planiraju napraviti uber vojnika, koji bi mogao pobiti x-puta više terorista nego normalni borci. Kao testnog pijuna uzimaju prekaljenog veterana, te mu nasilo uštrcavaju nekakve toksine. Da stvar bude zanimljivija, da ta formula počne raditi, morali su ga prije toga izubijati na mrtvo ime, kao fol to ubrzava reakciju. Sgt. Doddsu nabijaju inekciju u glavu, ali se on oslobađa i pobije par svojih čuvara. Nakon toga pada u nesvijest.

Sada dolazi the fun part, u ritmu clubbing mjuze upoznavamo se sa grupicom teenagera koje upravo primaju u vojsku. Naša družba je prepuna stereotipnih likova, od jebača, preko geeka do crackom ubijene polu darkerice. Nakon što ih prime, dovuku ih direkt u super tajni laboratorij, kojeg nekim čudom čuva samo desetak vojnika. Ni neznavši u kakva govna su se upleli, teenageri jedan po jedan završavaju sa testnim dozama formule u svojoj krvi. Posljedice se počinju primjećivati.

“The Ultimate Killing Machine” je spektakularno B ime. Očekivao sam totalnu bedastoću, a dobio polu zabavnu borbu za preživljavanje, protkanu lošim glumačkim ostvarenjima, povremenim humorom i krvavim smrtima. Likovi i nisu toliko idiotni, pa se povremeno možeš zabaviti s nečijom preranom smrti. Budžet je osigurao filmu to da se većina scena dešava u zamračenim hodnicima i par jako lošij CGI efekata (dakako eksplozije). Originalni UKM iliti Sgt. Dodds je kul tip, kako mu je lice izrazbijano izgleda dosta dobro. Film nije niš posebno, ali nije baš ni za politi benzinom i zapaliti.

Moram spomenuti i jednu od jadnijih uloga Michaela Madsena, koji glumi THE vojnika koji osigurava postrojenje. Čovjek je toliko flegma, baš se vidi da mu puca kurac za film.

The Muffin Man (2006)

Policajci napokon pronalaze “tematskog” serijskog ubojicu koji upravo peče novu turu ubojitih kolača. Kombincija tijesta i otrova za štakore nikada nije izgleda bolje, te naš manijak sa smiješkom na licu mijesi ubojitu kombinaciju. Nakon što u jednog od murjaka baci pladanj sa kolačima, koji ga dakako probija, drugi murjak postaje nasilan te manijaku prvu gura glavu u tijesto, a potom ga baca u pećnicu. Uskoro, iz mrtvačnice se budi novi poboljšani manijak – Muffin Man. Sa velikim kolačem umjesto glave, kreće u ubijanje zaposlenika lokalne prodavaonice krafni.

Nakon “uspjeha” (ironija na kvadrat) ranijeg kolačo-čovjeko ubojice Gary Buseya u “Gingerdead Man”, iz Kanade stiže ovaj četrdesetominutni opušteni filmić o sličnom ubojici. Uz banalnu priču i loše efekte, Muffin Man se trudi iskoristiti sve trikove pripremanja kolača pri ubijanju ljudi – punjenje marmelade u nečije tijelo, probijanje glave sa onim “oruđem” za mijesiti tijesti, topljenje u ulju i slično.

Ovo je nepretenciozna, skoro pa home made zajebancija, sa posebno lošim izgledom Muffin Mana – osim što njegov stajling možete vidjeti na slikama, Muffin Man priča u nekom ultra distorziranom tonu, tako da nemožeš skužiti niti riječ njegovih filozofija. Dali priča o savršenstvu pečenja kolačića ii o smislu životu – bo, pojma nemam, ali nije ni bitno… Dobro je što ovakva bedastoća traje samo 40 minuta, pa se može lakše provariti.

Kairo (2001)

Skupina prijatelja se pita gdje im jedan tip iz ekipe. Trebao je dovršiti nekakav posao, ali se prestao javljati. Jedna od cura ga odlučuje posjetiti, ali tip, par minuta nakon što je ona dolazi kod njega, odlučuje počiniti samoubojstvo. Nakon što vidi njegovo obješeno tijelo, cura ostaje u šoku. Kasnije drugom prijatelju predaje disketu na kojoj je “samoubojica” radio, što započinje cijelu nisku ludila i samoubojstava.

Makar se o filmu pisalo da se vrti oko nekakvog kompjuterskog virusa, situacija je ipak malo drugačija. Istina je to da se ljudima počinju otvarati čudne web stranice, na kojima piše “da li želite upoznati duha”, te se prikazuju raznorazne nepovezane scene poludjelih ljudi kako u nekom svom filmu vegetiraju blizu svojih računala. Jedan od simptoma toga ludila je ljepljenje ulaznih vrata u neke prostorije, pokušavajući očito zatvoriti i upozoriti druge na nešto što se krije iza vrata. Oni koji uđu u te “zabranjene sobe”, postaju samo dijelovi crne statistike.

Za “Kairo” se vidi da je jedan od ranijih modernih j-horrora, jer je mnogo kompleksniji i kompliciraniji od većina filmova na koje imam prilike nabasati. Cjelokupna radnja filma je na trenutke dosta čudna, što me je povremeno i iritiralo, ali malo po malo stvari se razvijaju i dolazimo do prilično neočekivanog raspleta. Kao i inače, neću se pozabaviti spolilerima, pustiti ću onima koji žele gledati film da se prepuste užitku.

Film traje preko 100 minuta, što klupku scenarija dopušta da se polako odmotava. Nemojte očekivati previše strašnijih scena, jer njih praktički i nema, osim jedne od inicijalnih pojavljivanja duhova, koje je stvarnosavršeno odrađeno. Duh žene počne polako hodati preka liku. Atmosfera je jeziva, crni mračni hodnik zavijen u eeries glazbenu temu. Duh normalno hoda, dok u jednom trenu taj hod propadne, te se žena na par sekudni počne jebeno čudno izvijati. Stvarno jedan od boljih trenutaka, ne samo u filmu, već u j-horrorima u globalu. U još jednoj sceni se vidi perfekcija kojem su ljudi iza filma težili – scena samoubojstva jedne cure koja se baca sa nekog silosa je odrađena u jednom kadru, te baš radi toga djeluje ekstremno stvarno.

Kairo je malo drugačiji horror, više puca na izgradnju cijele priče i poante pojavljivanja duhove, nego što se trudi prestrašiti gledatelje. Kako bi Pythonovci rekli – “And now something completely different” – Kairo je u 2006. godini doživio i svoj remake u obliku filma “Pulse”, što je inače i međunarodni naslov originala.

HorrorHR vs. Videobox (hrvatska online videoteka)

Prije kojih tjedan dana kod Borje sam čitao o Videonetu, hrvatskom pandanu poznatom američkom servisu Netflix. Ako živite u neznanju kada spominjemo Netflix, to vam je ukratko online videoteka koja vam omogućava online naručivanje filmova. Platiš neku cifru, napraviš listu filmova koji te zanimaju, te uskoro počinješ poštom dobivati pakete. Kada sa nečim završiš, staviš filmove u povratnu kovertu koju si dobio. Čim oni evidentiraju da ste vratili filmove, šalju vam novu pošiljku. Čitaj dalje

Creepshow 3 (2006)

Nakon kojih dvadesetak godina od zadnjeg Creepshowa, zli tandem Ana Clavell i James Dudelson snimaju treći nastavak. Osim što su zajedno režirali ovo nedjelo (i stvorili “Day of the Dead 2“), Dudi i Klavelka su se bacili u produciranje, pa čak i pisanje scenarija. Kao i što se očekivalo radnja je podijeljena na nekoliko segmenata. Svaka pričica bi trebala imati svoju poantu (a nema je), te se sve zajedno kao fol spajaju u jednu idiotno nelogično degutantno lošu cjelinu. Kada malo razmislim, ovaj film već toliko mrzim, da mogu reći da je Uwe Boll naprema ovom dvojcu Bog Svemira i najzaslužniji čovjek za bar tridesetak najcjenjenijih nagrada za životno djelo. Da, dodajmo mu još i Nobelovu nagradu i mjesto počasnog predsjednika ocjenjivačkog suda Sundance festivala. Da ljudi moji, Creepshow 3 redefinira pojam šrot šrotova… Čak sam na tren pomislio da istoimenu kategoriju promjenim u “Creepshow III”.

Sve nedostatke i poveznice sa iole postojanom količinom razuma shvatiti ćete iz mojih pogleda na ove velemajstorije:

Priča 1: Spektakl nad spektaklima (scenarij spomenuta Clavell)

Teenagerica dolazi doma i onako usputno frendici na telefon kaže da jedva čeka da se odseli iz ovog kvarta. Ulazi u kuću te je njena obitelj malo podjebava. Otac pokušava promijeniti kanal na televiziji, ali to baca našu heroinu natrag ispred kuće. Sa čuđenjem ponovno ulazi u kuću, te vidi da je sada kćerka potpuno druge obitelji. Ponovimo ovo još jednom, ali sada naš curetak ima neke ultra jeftine plastične dodatke na tijelu koji bi trebali dati izgled nekakve mutacije. Odjednom se ponovno vraća staroj obitelji ali se pretvori u mutanta, te dođe susjed i pretvori je u malog zeca.

I to je to. Baš doslovno tako ide priča. Zašto se cura nakon drugog puta počne mijenjati u mutanta? Zašto je susjed doneo “magični” upravljač? Zašto je pretvara u zeca? Zašto je nekome palo na pamet da je ovo kao fol cool priča ala Twilight Zone? Zašto je ovo otvaranje filma? Zašto je gđica Clavell uopće u filmskoj industriji? Zašto sam nakon ovoga uopće nastavio gledati film? Ok…

Priča 2: samotnjaci na FM valovima

Makar ne može biti toliko glupa priča kao prethodna, probajte zamisliti slijedeće – tip koji radi kao zaštitar dolazi u svoj samotni dom. Od nekog starca na cesti kupuje antenu za radio, te mu odjednom radio počne pričati umilatim ženskim dijelom. I sami znamo da radio ima neki plan, a što bi to moglo biti? Osvajanje svijeta? Brutalna osveta? Početak seksualnog odnosa sa radio aparatom? Ne… Kako bi pajtonovci rekli, “and now something completely different” – radio govori tipu kako da ukrade neke pare, ubije svjedoke i tjera čovjeka na to da se pare moraju pametnu uložiti u dionice, investicijske fondove i slično. Mislim jebemu mater? Pametno je ulagati, ali koji kurac bi “živi” radio prijamnik u horroru o tome razmišljao?

Priča 3: već viđeno

Treba je serijski ubojica koja kao prostitutka ubija tipove. Na randevu je zove neki tip, za kojega uskoro saznajemo da je monstrumoidni ubojica. Ova priča, makar nema nikakvu radnju koja bi se mogla opisati u više od gore napisane rečenice, ispada fantastična prema đubretu iz prve dvije “epizode”. Poanta nigdje, efekti ružno jeftini.

Priča 4: scenarističko anti remek djelo

Dva studenta dolaze kod profesora u kuću. Stari prdonja ima ultra mladu žensku, pozamašnog poprsja, a ponašanjem izgleda kao da je izašla iz “Stepfordskih supruga”. Dečkima pada na pamet da to definitivno nije prava osoba, nego nekakakv robot. Čim im je pala na pamet ta ideja, oni razrežu ženu na dijelove da nađu prekidač koji je gasi !? Kada je potpuno isječu, shvate da je to zapravo bila prava žena – no fucking shit??! Šok i nevjerica… Mislim jebemu, pa nemožeš ovo smisliti, napisati i onda ekranizirati.

Priča 5: savršeni kraj

Neki tip je ono baš ultra zao. Bahat je, mrzi ljude blah blah. Nekom beskućniku daje hotdog koji mu je pao na pod, te se jadnik od brzine jedenja uguši. Duh beskućnika počinje proganjati tipa. Kastastrofa, do kraja.

Ako vam i ovo nije dovoljno, baciti ću u vatru još par detalja: krv ne da izgleda umjetno, nego liči na gulaš. Gluma je, ali vjerujte mi, pretjerano loša. Katastrofalna, nevjerojatno amaterska. Za muziku iz filma, ona što se puštala u prvim danima Getroa je klasik. Cijeli glazbeni score se sastoji od ponavljanja tri melodijice, od kojih se jedna (piše u end credits) zove tipa moderna polka :))) Uz to uvodna špica je napravljena jeftinom 3d animacijom… Majko moja, prezirem ovaj film i mrzim sebe što sam potrošio devedesetak minuta na ovo smeće. Po prvi put na HorrorHR, zasluženo film ne stavljam u niti jednu kategoriju osim “Šrot šrotova”.

Remake uspješnog azijskog horrora vol. 23310

Jedan od boljih azijskih horrora u zadnjih par godina “Shutter” uskoro dobiva svoj američki remake. Za sada je objavljeno da će u filmu glumiti jedan curetak iz nadolazećeg “Transformers”, a redateljsku palicu uzima čovjek koji je napravio odličan “Infection“. Ajde bar nešto…

U petom mjesecu tvrtka Elite Entertainment izbacuje trostruko DVD izdanje ““The Fearmakers Collection” (pdf). Press release o ovoj kolekciji horror zanimacije kaže: “Never before have horror fans had the opportunity to hear stories of the horror genre’s greatest directors, all in one complete DVD set”.

PUTEVOY OBKHODCHIK a.k.a. TRACKMAN -> ruski slasher ili monster movie (download trailera).

Raptor Island (2004)

Nevrijeme. Fabulozno CGI-ziran zrakopolov pokušava se izvući i dovesti svoju posadu i teret na sigurno. Jedan od gromova pogađa motor, te avion pada usred nepoznatog otoka. U trenu padanja, pokazuje nam se veliki kovčeg koji je avion prenosio. Skoro pola stoljeća kasnije, u neposrednoj blizini, tim elitnih američkih postrojbi kreće u tajnu misiju spašavanja otete agentice CIA-e i riješavanja života terorista koji su je oteli. U lovu miša i mačke, lov se seli na otok sa početka priče. Uskoro na svojem mesu saznaju, da na otoku živi krdo dinosaura.

Lorenzo Lamas će pravilim štovateljima šrota biti poznat po nizu uloga u svakojakim B akcijskim pizdarijama. Sada cirka četerdesetogodišnjak, Lorenzo vodi elitnu postrojbu i sa njima pokušava preživiti napade dinosaura, lov na terorista i kao šlag na kraju erupciju vulkana. Kako sam i očekivao, film obiluje lošijim CGI efektima i iznimno jadnim glumačkim performansama. Neke od diskusija doslovno djeluju kao da ljudi nisu u kadru, već da samo u svojoj sobi čitaju svoje rečenice iz scenarija.

Spomenuo sam da su efekti lošiji, jer ih nisam htio okarakterizirati kao potpuno lošima. Makar su raptori brutalno kompjuterski stvoreni, iskreno sam očekivao nešto još lošije. Nemojte sada imati neka velika očekivanja, ali u nekim scenama dok napadaju izgledaju solidni. Istina dok se puca po njima i dok masovno krvare djeluju jadnije, ali eto zasigurno su bolji nego u filmu poput Insecticidal koji u Fangoriji dobije svoje četiri stranice.

“Raptor Island” je tipično B djelo koje odiše beznadnom pa skoro nepostojećom pričom, lošijim glumačkim performansama, CGI okosnicom i može ga se eventualno smatrati zabavnim ako ste die hard šrot fan.

Vampires: The Turning (2005)

Connor i Amanda probleme u svojoj vezi pokušavaju riješiti romantičnim putem u Tajland. Nakon što Amanda pobjegne sa jedne od muay-thai borbi koje prezire, naleće na kvazi jebača koji je vuče u obližnju uličicu. Nema seksa, ali se momak vrlo brzo pretvara u vampira, te zabija svoje očnjake u Amandin mladenački vrat. Nakon obroka, njegova banda na motorima otima Amandu, a Connor ih neuspješno pokušava stići. Vrlo brzo shvaća da je banda u ovom slučaju malo zajebanija, jer se sastoji od nemrtvih connoisseura ljudske krvi. Pomoć pronalazi u grupici good guy vampira, koji svoju žeđ za krvlju utažuju sisajući životinje. Od tada na dalje – krv, fajt i pomrčina sunca koja riješava osmostoljetno prokletstvo.

“Vampires: The Turning” je po svemu treći dio u “Vampires” serijalu, kojega je započeo istoimeni Carpenterov film. Osim vampira i imena, jedina poveznica ove “trice” sa prethodna dva filma je to što se na desetak minuta pojavljuju organizirani ubojice vampira. Cjelokupni štimung filma je potpuno drugačiji, te ovaj film kao jedan od uzora definitivno uzima “Blade” serijal. Tu ponajviše mislim na vrlo česte fajt scene i nabrijaniju modernu muziku. Makljaža je stvarno dobro odrađena, taj muay-thai djeluje prilično cool.

Brzo šamaranje nogama, povremeno letenje na granicama realnosti, kombinirano sa ubijanjem vampira i zgodnom Tajlandskom “kraljicom dobrih vampira”, ono su dobro što ovaj film može ponuditi gledaocima. Sa druge strane priča je jako stereotipna, a izgleda vampira je degutantno loš. Stvarno ne kužim zašto su morali koristiti toliko loše leće za oči i tako plastične nerealne produžene nokte. Oh well… Da nisu koristili ovako jeftine materijale, film bi u kompletu djelovao i sasvim solidno.

Ako možete preskočiti taj loš izgleda vampira, a volite vampirsku tematiku umotanu u dobar fajt, “Vampires: The Turning” će vam ponuditi nepunih osamdeset minuta dobre zabave.

HorrorHR igra: osvojite “The Texas Chainsaw Massacre (2003)” 2-DVD set

Prije par dana je završilo prvo kolo HorrorHR igre znanja. Prvi do desetog pogodka je došao dr_gonzo, te osvojio novo novcato R2 DVD izdanje “Dawn of the Dead” remakea. Makar inače pričam sve najgore o remakeovima (osim spomenutog Dawn of the Dead) i u drugom kolu imamo nagradu koja je vezana za modernizaciju kultnog filma. Nevezano za vaše preference oko filma, u novoj igri možete osvojiti “The Texas Chainsaw Massacre (2003)” 2-DVD set. Uz 5.1 i DTS audio podloge, DVD set sadrži dosta dodataka (pogledajte sliku dole).

Za ući u igru bacite se u HorrorHR Tamnicu. Sretno!

Slijedeća strana »