Horrori i slično na televiziji u Hrvata

Dok još ne smislim kako optimalno staviti na ove stranice listing horrora na našoj televiziji (prijedloge slobodno javite), da uputim one koji ne koriste HorrorHR forum na posebnu temu o tome. Baš sam sada postao listu od 03.01 do 09.01, pa bacite oko dali vas nešto zanima. Klik ovdje. Sve najbolje usput :)

Trailer: “Train of the Dead”

Makar na tren djeluje da je ovo jedno u nizu američkih šrot produkcija o zombijima, situacija je potpuno drugačija. “Train of the Dead” je tajlandski film o vlaku prepunom nemirnih duša. Trailer djeluje zanimljivo, ima tu tipičnih azijskih prepadanja, ali i zavidne količine gorea.

A Terrorist Ate My Brain (2006)

Ovaj kratki film je očito nastao kao umjetnička reakcija na cjelokupno stanje Amerike nakon 9/11 napada. Špica vrti isječke iz raznoraznih političkih emisija, gdje se govori o prijetnji terorizmom, te konstantnim pritiskom ljude koji žive u atmosferi mogućih napada. Na televizijskoj emisiji sličnoj Pop Idolu (u nas Hrvatskom idolu ili kako već), velika zvijezda je reper g-hoddie, koji konstantno govori svojim fanovima da besplatno skinu njegov novi hit i da ga stave na svoje iPode. Nakon što su vidjeli gadne posljedice, šaćica ljudi zapravo shvaća da je g-hoddie (čita se Jihad-e) zapravo digitalni terorist, te da se, pazite sada, slušanjem njegove pjesme na iPodu postaje zombie.

U finalnoj emisiji naši heroji pokušavaju spriječiti pobjedu g-hoddiea koja automatski znači to da će TV kuća tisućama ljudi dati besplatne iPodove za njegovim pjesmama. U pomoć g-hoddieu dolazi njegov mentor Osama Bin Laden, koji uz pomoć magije vodi g-hoddiea doma, u “svoje planine”.

Ma koliko ovo blesavo djelovalo, “Terrorist ate my Brain” je film koji je u svom omalom budžetu uspio napraviti jedne od boljih zombija, na kakve se neće naletiti i na malo skupljim indie produkcijama. Isplati se pogledati reda radi – banalna priča, dobri zombie mejkap efekti i filmić traje samo petnaestak minuta.

To All a Good Night (1980)

Ususret Božićnih blagdana skupina cura iz sestrinstva radi nekakve spačke i usred zajebancije jedna od cura pada preko ograde i umire na mjestu. Klasični slashershi početak, sa jednom malom posebnosti – ovo je valjda najkraći intro koji sam vidio, traje kojih dvadesetak sekundi. Radnja filma se dešava dvije godine kasnije, kada isto to sestrinstvo odlazi slaviti Božić u ladanjsko imanje daleko od grada. Te večeri im dolaze i dečki, a mi smo upoznati sa neprepoznativljom figurom koja uzima nož i križa nekakav popis imena na papiru.

Uskoro počinje fešta sa velikom količinama cuge i seksa, ali i ubojica maskiran u Djeda Božićnjaka počinje ubijati teenagere. Mala razlika od drugih slashera je što se nakon prvog leša što vide, upleće policija, ali i oni ubrzo popuše, pa kao da se nisu ni aktivirali.

Posebnost ovog filma je informacija o njegovom redatelju. Film je režirao David Hess, poznat po ulogama glavnoga manijaka Kruga u Cravenovom prvijencu “Last House on The Left” te sličnoj ulozi Alexa u Deodatovom “House on the Edge of the Park”. Usput, ovo mu je bilo prvo i zadnje zauzimanje redateljske stolice, ostatak karijere je odradio kao glumac i muzičar.

“To All a Good Night” je neloš slasher, koji ima svoje uspone i padove. Dok su swingerski teenageri čak i zanimljivi, cjelokupni doživljaj ponajviše upropaštava iznimno loše osvjetljenje. Kako je veliki dio filma, pogotovo akcije, sniman u mraku, na trenutke se može gledati u crnilo i samo osluškivati što se zbiva u kadru. Neka ubojstva su dosta dobro odrađena, dok su neka izfuširana. Glede ubojice, jedan mali detalj pri početku onim iskusnima otkriva rješenje, što je prilično loše jer je otkrivanje ubojice jedna od važnijih stvari svakoga slasher filma.

Psycho Santa (2003)

U ovom low-budget omnibusu nalaze se četiri priče duge po kojih 15-20 minuta. U okvirnoj priči mladi bračni par autom odlazi na božićni party. Muž je potpuno bezvoljan, te vozeći kroz šumu ženi priča par strašnih situacija koje su se dogodile u tom kraju. Kao što i predpostavljate, svaka ima nekakve veze sa ubojitim Djed Božićnjacima. Ta veza je u globalu dosta labava, ali ajde… Priče nemaju imena, ali ću ih ja nazvati po svom nahođenju.

Priča #1 – golotinja

Dvije zgodnjikave (ajd, imaju dobra tijela) djevojke odlaze u osamljenu kolibu, gdje čekaju svoju frendicu. Kako ona ne dolazi, cure se odluče zabaviti. Bar kada znaš da će radnja biti idiotna, cijeniš svaki centimetar kvadratni golotinje. Jedna od cura, sa prilično fora pirsinzima na grudima se odlučuje na tuširanje, pa nam kamerman podaruje par minuta full frontala. Nakon toga se curke oblače u sexy donje rublje i počnu zajedno plesati. U zadnjih 5 sekundi filma pojavljuje se ubojica obučen u Djeda Mraza u riješava ih. I to je to, lol.

Priča #2 – covert ops

Dva provalnika u manirima Delta Force 3 provaljuju u kuću slijepe žene. Kako su nesposobni ona naleti na njih i ubiju je. Nakon desetminutnog šuljanja po kući, dolazi tip sa brutalno izgorenim licem i pobije ih. Tip nakon toga ubije i nekog tipa koji glumi Djeda Mraza. I to je to, lol #2.

Priča #3 – ne-priča

Ovo i nije posebna priča jer samo saznajemo više informacija o ubojici iz prethodne priče i gledamo kako ubija neku trebu i tipa. Usput sva ubojstva su napravljeno dosta cheesy.

Priča #4 – ajd bar nešto

Brat i sestra se voze između pozicije X i Y i negdje u sredini im stane auto. Kreću pješke kroz šumu, ali nalete na ubojitog Djeda Mraza. Ovaj put se on bar pojavljuje na više od deset sekundi, što ovaj segment diže na nebesa u usporedbi prema prijašnjima. Sve ostalo je whatever.

“Psycho Santa” je omnibus kojega obilježava jako loša priča, jadna gluma i ne preporučam ga baš nikome. Dosada deluxe.

Silent Night, Deadly Night Part 2 (1987)

Nastavak filma o psihički rastrojenom ubojitom Djedu Božićnjaku ima mnogo stvari zajedničko sa jedinicom. Billy je mrtav, ali nas sada kroz svoj isto tako poremećeni život vodi njegov mlađi brat Ricky. Taman na kraju prošloga dijela, Ricky je vidio smrt svoga brata, te u kombinaciji sa strogim odgojom od strane redovnica, čovjek šviće na sve strane.

Ove sličnosti koje sam spomenuo na početku su vjerujete ili ne, vezane sa montiranjem dijelova prvog filma u drugi. Naime, znate kako se na početku drugih dijelova serijala mora dati uvid u to što se desilo u originalu – e pa ovdje su to potencirali na desetu. Ricky priča sa psihijatrima u bolnici u kojoj je zatočen i govori im o svom životu. Kako je u trenutku kada mu je roditelje ubio i silovao (samo majku) tip obučen u Djeda Božićnjaka bio samo beba, priča o događajima što se dogodile njegovom bratu. Makar to ne bi nikako znao jer nije bio tamo i nije baš pričao sa bratom, prvih 40 minuta filma je zapravo cijeli “Silent Night, Deadly Night” smanjen u omjeru 1:2. Ovo djeluje totalno idiotno i znam da sam prvi put kad sam gledao dvojku na pol filma odustao, te počeo gledati film sa redateljskim audio komentarima da shvatim zašto su to napravili. Sada se ne sjećam baš razloga, ali mislim da je bilo radi budžeta, te su imali pravo na korištenje dijelova jedinice, pa su odlučili sve smiksati zajedno.

Između spomenute 40-te i 75-te minute Ricky razgovara o nizu ubojstava koje je počinio, ponajviše uzrokovanim nekakvim flashbackovima na detalje iz ranijeg života. Moram reći da su ubojstva napravljena vrlo maštovito, pa tu čak i imamo zabijanje klema za paljenje auta u glavu, čiji strujni udar itječe na pucanje očiju. Finale filma daje Rickyu malo zajebancije za “Mother superior”, glavnom časnom sestrom koja ga je cijelu mladost traumatizirala. Sve u svemu, uz relativno solidan tijek radnje nakon recikliranje jedinice, film je radi tih prvih 40 minuta totalno razočaranje. Jednostavno nemogu proći preko takvog blatantnog kopiranja.

Black Christmas (1974)

Tijekom Božićnih blagdana, cure u jednom od sestrinstava imaju party. Unutar kuće zabava i velike količine cuge, dok na hladnoći nepoznata osoba gleda kroz prozor i otežano diše. Kamera preuzima njegove perspektivu, te vidimo kako se osoba penje po ljestvama i ulazi u kuću kroz jedan od otvorenih prozora. U međuvremenu cure ponovno zove neki manijak koji na telefon dahće i vrlo realističnim mijenjanjem glasova odiše totalnom ludošću. Jedna od djevojaka odlazi u svoju sobu i čuje mijaukanje iz ormara. Misleći da je u igri njena mačka, djevojka se približava ormaru i uskoro završava sa plastičnom vrećom preko glave.

“Black Christmas” je tipični primjer proto slashera. Za one koji nisu upoznati sa pojmom, proto slasheri su filmovi koji su izlazili prije zlatnog doba slashera, a sadrže neke važne elemente na kojima se njihovi “naslijednici” kasnije baziraju. Najveća razlika je što proto slasheri, kao preteče slasherima, nemaju glavnu poantu da se vrti oko ubojice i makljanja što više ljudi (uz dodatne varijable poput povijesti ubojice, te kompliciranog raspleta). Recimo, u “Black Christmas”, makar je ubijanje određene količine situacijom povezanih ljudi misao vodilja filma, veliki dijelovi razrade priče se posvećuju na prilično kvalitetnu karakterizaciju likova (i važnijih ali čak i onih manje važnijih), te fokusiranje na iznimno poremećeno stanje uma ubojice.

Ubojičine eskapade poput nasumičnih perverzno/bolesnih telefonskih poziva, povremenog ludila i razbijanja svega oko sebe, a ponajviše manijakalne promjene glasova filmu daju tu posebnu zastrašujuću atmosferu. Da vam malo detaljnije objasnim tipični ubojičin telefonski poziv – Zamislite urlanje dijeteta, mačke, starije osobe i pričanje o ženskim spolnim organima, njegovom velikom kurcu i uz sve to spominjanje skidanja nekakve bradavice sa noge. Jebeno bolesno i iznimno efektno.

Uz to, moram spomenuti da je “telefonska ideja” iz ovoga filma, tek 5 godina kasnije obrađena u mnogo poznatijem “When a Stranger Calls” (2006 remake). Bilo mi je malo čudno kako se tako dobra ideja u “Black Christmas” nije baš previše istakla, ali je kraj “ispravio” ljubav prema dobrom twistu.

U filmu od poznatijih glumaca, glumi Margott Kidder, koja je utjelovila pijanduru koja ne preza ni dječici davati alkohola i pred ocem prijateljice pričati o dugom i dosadnom seksu velikih kornjača i John Saxon kao pravedni inspektor. Kako to inače biva, “Black Christmas” je ovih dana dobio i svoj remake.

Slijedeća strana »