Tales from the Crypt Season 3 (ep. 30-34)

Na Tales from the Crypt seriju mi je uvijek bilo gušt naletiti na raznim njemačkim TV kanalima. Makar sam kužio samo kad bi netko rekao “ja” ili “nichts”, kad vidiš onog kosturavog Crypt Keepera nemožeš prebaciti kanal. Modus operandi kod Tales from the Crypt serije – stripovski izvornik, creepy priča te brdo poznatih glumaca i redatelja. Trenutno gledam treću sezonu ovog serijala i evo o čemu se dešava u epizodama 30-34 Čitaj dalje

Wrong Turn (2003)

Kada se negdje žuriš, Murphyevi zakoni će učiniti sve da te spriječe. Vozeći se na dogovoreni sastanak Chris naleće na gužvu uzrokovanu prevrnućem traktora. Okreće auto te dolazi do prvog odmarališta na kojemu nalazi kartu sa ucrtanim zaobilaznim putevima. Nakon što vidi da se jedna makadam cestica nakon par desetaka kilometara spaja sa autocestom, odlučuje se krenuti njom. Par kilometara dalje, ekipica frendova naleće na postavljenu bodljikavu žicu i u trenu kada istražuju što im se desilo, Chrisov auto naleće na njihov i svi zajedno ostaju bez prijevoznih sredstava. Što napraviti nego pješke krenuti prema obližnjoj kući. Kako u šumama očito ne živi nitko normalan, naleću na familiju čije je obiteljsko stablo ispunjeno incestuoznim “ljubavima”…

“Wrong Turn” sam prvi put gledao na pay-tv programu prije par godina. Sjećam se da mi je mišljenje od tada bilo da je ovo totalno koma film. Kako sam u vrijeme gledanja bio u mega-mamurluku (priča objašnjena pod osvrtom na Club Dread), jučer sa odlučio jučer upaliti HTV 1 i filmu dati drugu šansu. Nakon drugog gledanja, ipak mi je nešto bolji nego ranije, ali još je to vrlo daleko od pozitive. Radnja filma se kratko može opisati kao “Texas Chainsaw Massacre” meets “Hills Have Eyes” – teenageri u šumi, manijakalni deformirani ubojice, koliba prepuna ostataka ljudskoga tijela etc. U filmu se stvarno mogu naći svi živi i neživi stereotipi, ali ga ipak visoki stupanj produkcijske vrijednosti stavlja stepenicu iznad nekoliko desetaka sličnih filmova koji su osvanuli u ovom mileniju. Gluma je isto tako na višem nivou, makar mi tip koji je glumio Chrisa nikako nije pasao. Sa svojom rock solid cool facom malo me podsjetio na Casper Van Diena, što nije ni blizu pohvali. Glavnu žensku ulogu dobro je odradila oku vrlo ugodna Eliza Dushku, Faith iz Buffy serijala.

Korak cijeloga filma je u dosta dijelova prilično usporen, što mi je naveliko utjecalo na cjelokupni dojam filma. Samo čekajući da se nešto počne dešavati prođe cirka 20-30 minuta. Kada sam prvi put pogledao film, imao sam osjećaj da je trajao tipa 60 minuta. Makar je running time negdje oko 80, u filmu zapravo imamo par aktivnijih scena koje dosta dugo traju, pa se može steći dojam da je film nešto kraći. Tu posebno mislim na preduge borbe u promatračnici i na drveću. Ovo sa drvećem im stvarno nije trebalo, pa kakav specijalac može smisliti skoro desetominutnu scenu koja se dešava na drveću dvadeset metara iznad zemlje??? Po krošnjama ljudi hodaju, skaču, bacaju se, puze, kolju – dobro da se još nisu i pokarali. Valjda taj efektni trenutak čuvaju za nastavak…

U globalu, “Wrong Turn” je bolje odrađen od niza filmova slične tematike, ali mi je radi inertnosti scenarija dosta često bio dosadnjikav. Daleko najjači dio filma su specijalni efekti u vidu iznimno zanimljivih i vrlo kvalitetno odrađenih smrti. Vrlo eksplicitni finalni trenuci nekih ljudi su uzrokovani strijelom kroz oko, nabijanjem bodljikave žice kroz usta, odrubljivanjem glave etc.

Slijedeće godine dolazi nastavak, koji ima veze sa nekim reality showom usred šume. Bar je originalna ideja – mo’š mislit…

Howling II: Your Sister Is a Werewolf (1985)

Danteov “Howling” mi je jedan od boljih filmova o vukodlacima. Stavio bi ga negdje na treće mjesto tik uz “American Werewolf in London” i prvi dio “Ginger Snaps” trilogije. Film je radi svoje popularnosti iznjedrio šest nastavaka za koje nisam čuo niti jednu dobru riječ. Dao sam šansu dvojki, pa here we go. Zbivanja u filmu se direktno nastavljaju na kraj jedinice. Na pokop novinarke Karen White, dolazi i Stefan, misteriozni istražitelj okultnoga, koji Kareninoj prijateljici i govori da pogreb nema smisla jer je Karen vukodlak. Žena to vrlo ozbiljno shvaća, te se izlaje Kareninom bratu, koji nemože vjerovati što čuje. Stefan im po noći dokazuje da vukodlaci postoje, te naš trio kreće u zemlju mraka transilvaniju sa ciljem da ubiju Stirbu, kraljicu vukodlaka.

Adut filmova o vukodlacima bi trebala biti akcija, klanje, napadanje, čupanje dijelova tijela – ovakve scene su tu dosta rijetke, mislim nije da se vukodlaci riejtko pojavljuju, ali radi krize budžeta imamo prilike samo viditi neke užurbane close-upove, te poglede iz daleka. Vukodlaci u većini situacija izgledaju kao ljudi obučeni u jeftine kostime od sive dlake. One kao fol cool scene morfiranja su eonima daleko od savršenog “American Werewolf in London” – “Howling II” nam nudi samo stvaranje dlaka na tijelu, te rast ušiju (!?).

Kako je ovo jedan tipični primjer horrora u osamdesetima, gledatelji mogu uživati u lošoj mjuzi, neobaveznoj golotinji, te izraženim seksualnim elementima. Zajeb oko ovoga potonjeg je da sredina filma nudi par minutnu scenu vukodlaškog (mislim da ne postoji ova riječ) menage-a-trois. Dvije žene sa povećim poprsjem, te mladi bač-je se bacakaju po krevetu i urlaju jedan na drugog, ali je zajeb to što su u nekom polu morfiranom stanju, pa nije gušt gledati ultra dlakava ženska tjelesa i dlakave sise koje se lelujaju u nagonu strasti…

Usput, kakva je to kraljica vukodlaka kada se protiv svojih suparnika bori u ljudskoj koži, sa velikim magičnim štapom na kojega je pribijena jeftina lutka šišmiša ili sa laserskim snopom iz svojih ruka? Jebeš takvog vukodlaka… Film je u globalu dosadan, trudi se povremeno sa nekim komičnim situacijama ubiti monotoniju, ali ovo je jedan ofrle odrađen posao. Kad gledaš film koji se zove “Urlikanje 2″, želiš brdo akcije, dinamike, krvi, ali ništa od toga.

Jedan od rijetkih pozitivnih stvari u filmu je da Stefana glumi kultna legenda Christopher Lee. On je svoju ulogu odradio potpuno profesionalno, baš ono pravi Christopher Lee iz svojih Hammer dana. Drugi OK detalj je da je “Urlikanje cvaj” snimano u nekoj češkoj selendri, pa svi ti lokalci daju jedan realni aspekt zabačene kolonije vukodlaka. Za kraj čemu ono “Your Sister Is a Werewolf” u naslovu filma? Možda je djelovalo 80s-cool, ali zbivanja oko “sestre” se dešavaju samo u prvih 4 minuta filma…

Premonition (2004)

Ayaka Satomi se sa svojim mužem i kćerkicom vraća sa godišnjeg odmora. Njen muž tijekom vožnje hektično radi na laptopu te pokušava poslati važne fajlove preko Interneta. Kako to inače ide sa naprednijom tehnologijom, nešto mu crkava, pa zamoljava svoju ženu da se vrate par kilometara unazad gdje je vidio telefonsku govornicu. Kada stignu do govornice, on ulazi u nju i pokušava se spojiti na net. Ispod telefona primjećuje neke stare novine, te ih od dosade krene prolistati. Nevjerujući svojim očima u novinama primjećuje članak u kojemu je slika njegove kćerke koja je poginula u automobilskoj nesreći. U nevjerici se okreće prema autu i u tom trenu na auto naleće kamion. On i žena prestravljeno gledaju kako im kći umire…

Par mjeseci kasnije, Ayaka i njen muž su rastavljeni, ali svako na svoje načine pokušava shvatiti što se desilo te noći. Dali je njen muž lud ili postoji kompleksnija priča o “novinama terora”. Makar inicijalna ideja ima neke sličnosti sa onom iz “Final Destination” serijala, “Premonition” odlazi mnogo dublje u istraživanja mogućnosti o predviđanju budućnosti i mijenjanju ljudskih sudbina. Makar ovo nije tipični primjerak J-horrora, film je izrazito kvalitetna drama prepuna natprirodnih elemenata i zanimljivih prevrata. Gluma je tijekom cijeloga filma na visokoj razini, dok je jedini downside filma usporavanje radnje negdje pri sredini. U tom periodu filma nemamo baš nikakvih posebnih novih saznanja, film nekako sporo teče, ali u spas dolazi zadnjih dvadesetak furioznih minuta. “Premonition” iliti “Yogen” je vrlo kvalitetno odrađeno djelo sa iznimno zanimljivom idejom i trebao bi se sviđati svim ljubiteljima azijske kinematografije.

Scarecrow (2002)

Kada je jedina stvar koju znaš prije gledanja filma to da je snimljen u samo osam dana, ni hipotetski ne možeš očekivati da ćeš slijedećih osamdesetak minuta uživati. Lester je geek kojega svi zajebavaju i mrze. Potpuno je sjeban jer uz sve to živi u trailer parku, sa majkom alkoholičarskom flundretinom. Nakon što vidi jedinu curu koja je bila dobra prema njemu kako miješa sline sa nekih sportašem, Lester popizdi. Trčeći ulazi u svoju trailer-park kućicu, te vidi nekog rednecka kako mu kara staru. Izdere se na njih te ga redneck počinje proganjati po obližnjem kukuruzištu. Nakon što ga ulovi, tip ga uguši, te Lesterov “duh” ulazi u strašilo. Osveta je na putu… Jei!

- Gluma je vrlo loša i svi likovi imaju otprilike iste godine. Po tome izgleda da ga je majka uspjela roditi u svojojoj trećoj godini.
- Ubojstva su odrađena prilično jadno, stereotipno i nezanimljivo
- Strašilo na trenutke dobro izgleda, ali oku bode to što se u par situacija vidi da je to samo maska, jer se iza usta vidi čovjekovo lice.
- Strašilo ima onaj tipičan distorzirani “demonski” glas koji mrzim.
- Leševi nakon ubojstva nastave disati.
- Efekti su na razini srednjoškolske zajebancije.

Osim što mogu završiti sa time da je film apsolutno negledljivo sranje, moram spomenuti jednu majstorsku scenu. Murjak ispali tri hica u strašilo. Valjda kako nisu imali para, snimili su samo jedan hitac gdje se vidi kako ga metak pogađa u tijelo, pa su istu tu scenu samo ponovili još dva puta. Pa jebemu, ljudi bi trebali imati neke kriterije…

Prom Night (1980)

Film otvara događaj koji se desio šest godina prije radnje filma. U naočigled bezazlenoj dječjoj igri, mala djevojčica pada kroz prozor zgrade te na mjestu umire. Nakon što vide da su nehotično uzrokovali smrt svoje prijateljice, djeca se zaklinju da neće nikome o tome govoriti. Radnja se seli u sadašnjost, gdje se cijela škola priprema za maturalnu večer. Radost trenutka upropaštava maskirani ubojica koji se ex-djeci, sada već teenagerima, želi osvetiti za mučni događaj iz prošlosti.

Sestru poginule djevojčice glumi Jamie Lee Curtis, koja je svoju popularnost stekla dvije godine ranije u Carpenterovom “Halloweenu”. U toj zlatnoj eri slashera, Jamie Lee je mnogo puta utjelovila slične final girl uloge i iskreno po njima je i najviše pamtim. U ostalim ulogama, osim većeg broja vrlo dobrih anonimusa, imamo i Leslie Nielsena koji glumi njenoga oca. Usput, ovo mu je bila jedna od zadnjih uloga prije nego što se bacio samo na komedije. Obožavam slashere, posebice one iz osamdesetih, tako da sam već godinama čekao trenutak da se bacim na prvi dio “Prom Night” serijala (da, ima još tri “osebujna” komada, lol). Film me vrlo ugodno iznenadio, posebice radi svoje netipičnosti, tj. bijega iz nekih tvrdo postavljenih okova slasher filmova. Tu najviše mislim na iznimno dobru karaterizaciju likova, koja će nekima možda i zasmetati jer oduzima skoro pa prvih 60 minuta filma. Baš radi toga je ovo jedan od rijetkih slashera u kojemu ti je bar malo stalo do skoro pa svakoga lika.

Ubojica u filmu je isto tako nešto posebno. Kada krene u akciju dosta ga se često prikazuje u kadru, te sa svojim pokretima i ponašanjima ne prikazuje sebe kao nekakvog nadčovjeka. Stalno trčkara okolo, pada, tuku ga, te u većini situacija stvarno izgleda kao da njegovo ponašanje nije skriptirano nego se snima potpuno realnog čovjeka koji vrlo spontano pristupa svom ubojitom nagonu. Finale filma je savršeno – kratko, jasno i ispunjeno emocijama.

Make a Wish (2002)

Susan svake godine organizira vikend kampiranje gdje se skupe sve njene bivše djevojke. Makar se i u razgovoru shvati da je svake godine okupljanje totalno katastrofalno, sve cure se opetovano ponovno nalaze i tako opet međusobno zajebavaju i svađaju. Priča je fabulozna, pa se sa time neću ni baviti. Ukratko ovo je prvi lesbian slasher na koji sam naletio i moram reći da sam nakon gledanja ostao mučno obavijen dosadom. Cjelokupna ideja i egzekucija je jednostavno očajna. Ovaj film je izdala firma koja specijalizira za gay i lesbian filmove, pa sam i očekivao da će prikaz odnosa među ženama biti normalniji, ne toliko porno-centričan kako bi inače očekivao prljavi muški um ;) Sa jedne strane sam bio u pravu, glumice nisu turbo mega zgodne, nego ajmo reći “normalne” žene, dok sa druge strane sve su prikazane kao ultra promiskuitetne osobe. Svako malo netko od njih zalomi, te sa prvim dodirom počinje blasfemično loša softcore porn mjuza…

Cjelokupni dojam je to da se “Make a Wish” ipak malo previše koncentrira na međusobne odnose bivših ljubavi, njihova međusobna varanje, nego na to da bude ozbiljan slasher. Usput, vidi se da je scenarist imao tri glavna uzora: “Friday the 13th”, “April fool’s day” i “Happy birthday to me”. Od svakoga je uzeo po par elemenata, te smiksao u ovu neprobavljivu kašu. Ubojstva su odrađena vrlo monotono i loše, te bi film trebao trajati bar petnaestak minuta manje.

Slijedeća strana »