Tales from the Crypt Season 3 (ep. 30-34)

Na Tales from the Crypt seriju mi je uvijek bilo gušt naletiti na raznim njemačkim TV kanalima. Makar sam kužio samo kad bi netko rekao “ja” ili “nichts”, kad vidiš onog kosturavog Crypt Keepera nemožeš prebaciti kanal. Modus operandi kod Tales from the Crypt serije – stripovski izvornik, creepy priča te brdo poznatih glumaca i redatelja. Trenutno gledam treću sezonu ovog serijala i evo o čemu se dešava u epizodama 30-34 Čitaj dalje

Wrong Turn (2003)

Kada se negdje žuriš, Murphyevi zakoni će učiniti sve da te spriječe. Vozeći se na dogovoreni sastanak Chris naleće na gužvu uzrokovanu prevrnućem traktora. Okreće auto te dolazi do prvog odmarališta na kojemu nalazi kartu sa ucrtanim zaobilaznim putevima. Nakon što vidi da se jedna makadam cestica nakon par desetaka kilometara spaja sa autocestom, odlučuje se krenuti njom. Par kilometara dalje, ekipica frendova naleće na postavljenu bodljikavu žicu i u trenu kada istražuju što im se desilo, Chrisov auto naleće na njihov i svi zajedno ostaju bez prijevoznih sredstava. Što napraviti nego pješke krenuti prema obližnjoj kući. Kako u šumama očito ne živi nitko normalan, naleću na familiju čije je obiteljsko stablo ispunjeno incestuoznim “ljubavima”… Čitaj dalje

Howling II: Your Sister Is a Werewolf (1985)

Danteov “Howling” mi je jedan od boljih filmova o vukodlacima. Stavio bi ga negdje na treće mjesto tik uz “American Werewolf in London” i prvi dio “Ginger Snaps” trilogije. Film je radi svoje popularnosti iznjedrio šest nastavaka za koje nisam čuo niti jednu dobru riječ. Dao sam šansu dvojki, pa here we go. Zbivanja u filmu se direktno nastavljaju na kraj jedinice. Na pokop novinarke Karen White, dolazi i Stefan, misteriozni istražitelj okultnoga, koji Kareninoj prijateljici i govori da pogreb nema smisla jer je Karen vukodlak. Žena to vrlo ozbiljno shvaća, te se izlaje Kareninom bratu, koji nemože vjerovati što čuje. Stefan im po noći dokazuje da vukodlaci postoje, te naš trio kreće u zemlju mraka transilvaniju sa ciljem da ubiju Stirbu, kraljicu vukodlaka.

Adut filmova o vukodlacima bi trebala biti akcija, klanje, napadanje, čupanje dijelova tijela – ovakve scene su tu dosta rijetke, mislim nije da se vukodlaci riejtko pojavljuju, ali radi krize budžeta imamo prilike samo viditi neke užurbane close-upove, te poglede iz daleka. Vukodlaci u većini situacija izgledaju kao ljudi obučeni u jeftine kostime od sive dlake. One kao fol cool scene morfiranja su eonima daleko od savršenog “American Werewolf in London” – “Howling II” nam nudi samo stvaranje dlaka na tijelu, te rast ušiju (!?).

Kako je ovo jedan tipični primjer horrora u osamdesetima, gledatelji mogu uživati u lošoj mjuzi, neobaveznoj golotinji, te izraženim seksualnim elementima. Zajeb oko ovoga potonjeg je da sredina filma nudi par minutnu scenu vukodlaškog (mislim da ne postoji ova riječ) menage-a-trois. Dvije žene sa povećim poprsjem, te mladi bač-je se bacakaju po krevetu i urlaju jedan na drugog, ali je zajeb to što su u nekom polu morfiranom stanju, pa nije gušt gledati ultra dlakava ženska tjelesa i dlakave sise koje se lelujaju u nagonu strasti…

Usput, kakva je to kraljica vukodlaka kada se protiv svojih suparnika bori u ljudskoj koži, sa velikim magičnim štapom na kojega je pribijena jeftina lutka šišmiša ili sa laserskim snopom iz svojih ruka? Jebeš takvog vukodlaka… Film je u globalu dosadan, trudi se povremeno sa nekim komičnim situacijama ubiti monotoniju, ali ovo je jedan ofrle odrađen posao. Kad gledaš film koji se zove “Urlikanje 2″, želiš brdo akcije, dinamike, krvi, ali ništa od toga.

Jedan od rijetkih pozitivnih stvari u filmu je da Stefana glumi kultna legenda Christopher Lee. On je svoju ulogu odradio potpuno profesionalno, baš ono pravi Christopher Lee iz svojih Hammer dana. Drugi OK detalj je da je “Urlikanje cvaj” snimano u nekoj češkoj selendri, pa svi ti lokalci daju jedan realni aspekt zabačene kolonije vukodlaka. Za kraj čemu ono “Your Sister Is a Werewolf” u naslovu filma? Možda je djelovalo 80s-cool, ali zbivanja oko “sestre” se dešavaju samo u prvih 4 minuta filma…

Premonition (2004)

Ayaka Satomi se sa svojim mužem i kćerkicom vraća sa godišnjeg odmora. Njen muž tijekom vožnje hektično radi na laptopu te pokušava poslati važne fajlove preko Interneta. Kako to inače ide sa naprednijom tehnologijom, nešto mu crkava, pa zamoljava svoju ženu da se vrate par kilometara unazad gdje je vidio telefonsku govornicu. Kada stignu do govornice, on ulazi u nju i pokušava se spojiti na net. Ispod telefona primjećuje neke stare novine, te ih od dosade krene prolistati. Nevjerujući svojim očima u novinama primjećuje članak u kojemu je slika njegove kćerke koja je poginula u automobilskoj nesreći. U nevjerici se okreće prema autu i u tom trenu na auto naleće kamion. On i žena prestravljeno gledaju kako im kći umire…

Par mjeseci kasnije, Ayaka i njen muž su rastavljeni, ali svako na svoje načine pokušava shvatiti što se desilo te noći. Dali je njen muž lud ili postoji kompleksnija priča o “novinama terora”. Makar inicijalna ideja ima neke sličnosti sa onom iz “Final Destination” serijala, “Premonition” odlazi mnogo dublje u istraživanja mogućnosti o predviđanju budućnosti i mijenjanju ljudskih sudbina. Makar ovo nije tipični primjerak J-horrora, film je izrazito kvalitetna drama prepuna natprirodnih elemenata i zanimljivih prevrata. Gluma je tijekom cijeloga filma na visokoj razini, dok je jedini downside filma usporavanje radnje negdje pri sredini. U tom periodu filma nemamo baš nikakvih posebnih novih saznanja, film nekako sporo teče, ali u spas dolazi zadnjih dvadesetak furioznih minuta. “Premonition” iliti “Yogen” je vrlo kvalitetno odrađeno djelo sa iznimno zanimljivom idejom i trebao bi se sviđati svim ljubiteljima azijske kinematografije.

Scarecrow (2002)

Kada je jedina stvar koju znaš prije gledanja filma to da je snimljen u samo osam dana, ni hipotetski ne možeš očekivati da ćeš slijedećih osamdesetak minuta uživati. Lester je geek kojega svi zajebavaju i mrze. Potpuno je sjeban jer uz sve to živi u trailer parku, sa majkom alkoholičarskom flundretinom. Nakon što vidi jedinu curu koja je bila dobra prema njemu kako miješa sline sa nekih sportašem, Lester popizdi. Trčeći ulazi u svoju trailer-park kućicu, te vidi nekog rednecka kako mu kara staru. Izdere se na njih te ga redneck počinje proganjati po obližnjem kukuruzištu. Nakon što ga ulovi, tip ga uguši, te Lesterov “duh” ulazi u strašilo. Osveta je na putu… Jei!

- Gluma je vrlo loša i svi likovi imaju otprilike iste godine. Po tome izgleda da ga je majka uspjela roditi u svojojoj trećoj godini.
- Ubojstva su odrađena prilično jadno, stereotipno i nezanimljivo
- Strašilo na trenutke dobro izgleda, ali oku bode to što se u par situacija vidi da je to samo maska, jer se iza usta vidi čovjekovo lice.
- Strašilo ima onaj tipičan distorzirani “demonski” glas koji mrzim.
- Leševi nakon ubojstva nastave disati.
- Efekti su na razini srednjoškolske zajebancije.

Osim što mogu završiti sa time da je film apsolutno negledljivo sranje, moram spomenuti jednu majstorsku scenu. Murjak ispali tri hica u strašilo. Valjda kako nisu imali para, snimili su samo jedan hitac gdje se vidi kako ga metak pogađa u tijelo, pa su istu tu scenu samo ponovili još dva puta. Pa jebemu, ljudi bi trebali imati neke kriterije…

Prom Night (1980)

Film otvara događaj koji se desio šest godina prije radnje filma. U naočigled bezazlenoj dječjoj igri, mala djevojčica pada kroz prozor zgrade te na mjestu umire. Nakon što vide da su nehotično uzrokovali smrt svoje prijateljice, djeca se zaklinju da neće nikome o tome govoriti. Radnja se seli u sadašnjost, gdje se cijela škola priprema za maturalnu večer. Radost trenutka upropaštava maskirani ubojica koji se ex-djeci, sada već teenagerima, želi osvetiti za mučni događaj iz prošlosti.

Sestru poginule djevojčice glumi Jamie Lee Curtis, koja je svoju popularnost stekla dvije godine ranije u Carpenterovom “Halloweenu”. U toj zlatnoj eri slashera, Jamie Lee je mnogo puta utjelovila slične final girl uloge i iskreno po njima je i najviše pamtim. U ostalim ulogama, osim većeg broja vrlo dobrih anonimusa, imamo i Leslie Nielsena koji glumi njenoga oca. Usput, ovo mu je bila jedna od zadnjih uloga prije nego što se bacio samo na komedije. Obožavam slashere, posebice one iz osamdesetih, tako da sam već godinama čekao trenutak da se bacim na prvi dio “Prom Night” serijala (da, ima još tri “osebujna” komada, lol). Film me vrlo ugodno iznenadio, posebice radi svoje netipičnosti, tj. bijega iz nekih tvrdo postavljenih okova slasher filmova. Tu najviše mislim na iznimno dobru karaterizaciju likova, koja će nekima možda i zasmetati jer oduzima skoro pa prvih 60 minuta filma. Baš radi toga je ovo jedan od rijetkih slashera u kojemu ti je bar malo stalo do skoro pa svakoga lika.

Ubojica u filmu je isto tako nešto posebno. Kada krene u akciju dosta ga se često prikazuje u kadru, te sa svojim pokretima i ponašanjima ne prikazuje sebe kao nekakvog nadčovjeka. Stalno trčkara okolo, pada, tuku ga, te u većini situacija stvarno izgleda kao da njegovo ponašanje nije skriptirano nego se snima potpuno realnog čovjeka koji vrlo spontano pristupa svom ubojitom nagonu. Finale filma je savršeno – kratko, jasno i ispunjeno emocijama.

Make a Wish (2002)

Susan svake godine organizira vikend kampiranje gdje se skupe sve njene bivše djevojke. Makar se i u razgovoru shvati da je svake godine okupljanje totalno katastrofalno, sve cure se opetovano ponovno nalaze i tako opet međusobno zajebavaju i svađaju. Priča je fabulozna, pa se sa time neću ni baviti. Ukratko ovo je prvi lesbian slasher na koji sam naletio i moram reći da sam nakon gledanja ostao mučno obavijen dosadom. Cjelokupna ideja i egzekucija je jednostavno očajna. Ovaj film je izdala firma koja specijalizira za gay i lesbian filmove, pa sam i očekivao da će prikaz odnosa među ženama biti normalniji, ne toliko porno-centričan kako bi inače očekivao prljavi muški um ;) Sa jedne strane sam bio u pravu, glumice nisu turbo mega zgodne, nego ajmo reći “normalne” žene, dok sa druge strane sve su prikazane kao ultra promiskuitetne osobe. Svako malo netko od njih zalomi, te sa prvim dodirom počinje blasfemično loša softcore porn mjuza…

Cjelokupni dojam je to da se “Make a Wish” ipak malo previše koncentrira na međusobne odnose bivših ljubavi, njihova međusobna varanje, nego na to da bude ozbiljan slasher. Usput, vidi se da je scenarist imao tri glavna uzora: “Friday the 13th”, “April fool’s day” i “Happy birthday to me”. Od svakoga je uzeo po par elemenata, te smiksao u ovu neprobavljivu kašu. Ubojstva su odrađena vrlo monotono i loše, te bi film trebao trajati bar petnaestak minuta manje.

Vampires vs. Zombies (2004)

Inače počnem pisanje o nekom filmu sa pogledom na radnju, ali u ovom mega sranju ju je vrlo teško naći. Serija životinjskih napada iz “sjevernih država” uzrokovala je zombie infestaciju. Hmmmm… U centru priče su otac i kći, te neke ženske osobe koje su tu stavljene onako reda radi. E sada, neke od njih su vampiri, ali nemaš pojma koja im je svrha. U cijelu tu baljezgariju upliće se i neki starac koji traži svoju kći. Film je jebena katasrofa, uopće nema nikoga smisla. Samo se u kadrove bacaju neke žene, jeftina krv, preloša wannabe lezbijska akcija i to je to. Svjetski poser od filma. A cover? Kopirana ideja od Freddy vs Jason… Sramota da ovakav film uopće može izaći na DVDu… Čista sramota, u šoku sam radi bespotrebno potrošenih 50 minuta (film traje oko 70, ali nisam mogao ne premotavati neke dijelove).

Night of the Demons (1988)

Ponovno gledanje ovoga filma vraća me u moje VHS dane. “Night of the Demons” je bio jedan od onih opskurnih ejtis horrora, koje sam premijerno prikazao na jednoj kvalitetnoj pijanki. Kako smo film gledali usred noći, sudionici ovoga velebnog trenutka su do pedesete minute filma već odustali od njega, te se pijanim koracima udaljili prema svojim kućama. Ja se nisam dao, te sam u solaži odgledao film do kraja. Kako sam u nekom moodu da se ponovno bacam na horrore koje su obilježili moju “žanr inicijaciju”, sa guštom sam se vratio na “Night of the Demons”. Čim vidiš da film počinje sa uvodnom špicom koja je rađena u animiranoj tehnici, baš znaš da te čeka sat i pol čistog, (ne)iskvarenog ugođaja koji su nudili filmovi iz kasnih osamdesetih.

U centru priče je halloween party koji je grupa frendova organizirala u napuštenoj kući sa mračnom prošlošću. Osim što je kuća ranije bila mrtvačnica, mjesto je poznato po masovnom ubojstvu obitelji koje se tamo dogodilo. U ritmu preloše mjuze i stroboskopskih svijetala, party počinje. Organizatorica tuluma Angela predlaže zanimljivu igru koja ubrzo uzrokuje zajebane posljedice. Iz kuće se budi drevni demon i postepeno počinje opsjedati naše teenagere. Kao posljedica, slijedi nam borba za preživljavanje između par ljudi i njihovih prijatelja koji su postali deformirani demoni.

Kada film počne sa cirka 6 lažnih strašenja u 4 minute, moraš očekivati da će film biti samo dobra zajebancija. Dodaš na to mega loše frizure, spektakularnu muziku, te danas razumom zabranjenu odjeću i vrlo čestu neobaveznu golotinju, dobivaš fun packed 90 minuta dobre zabave. Demoni su totalno cool napravljeni, a par puta se i vidi direktni utjecaj “Evil Deada”. U radnji se svako toliko naiđe na neku nelogičnost, ali what the heck preko toga se u ovakvom tipu filma lako prelazi.

U “Night of the Demons” glumi i popularna scream queen Linnea Quigley, koja se posebno ističe po sceni kada se manično počne mazati ružem za usne, te si ga naposlijetku nabije kroz bradavicu. Amelia Kinkade koja je glumila Angelu, svoju je ulogu ponovila u dva nastavka. Trivie radi, ona se više ne bavi glumom nego izdaje knjige u kojima ljudima objašnjava kako mogu pričati sa svojim životinjama. Amelia tvrdi da ima psihičku povezanost sa životinjama. Pa ti glumi u horror serijalu :-)

Severed (2005)

O ovome filmu sam čitao u jednom od prijašnjih brojeva Fangorije i moram reći da me radi svoje premise dosta zaintrigirao. Sad neznam dali je to upalilo moju “normalnu” ili “trash” stranu, ali ideja o genetski mutiranim drvima čija smola pretvara drvosječe u zombije mi je bila baš cool. U nekoj šumetini koja se od ruba civilizacije nalazi kojih 200 milja, skuina drvosječa organizirano reže drva. Da im ne bude dosadno, konstantno ih smeta grupa “zelenih”, koji protestiraju protiv sječe. Mega korporacija koja stoji iza drvosječa već godinama ekspermentira sa ubrizgavanjem hormona u gljivice na drvima, sa ciljem ubrzanja procesa rasta stabala. Pileći jedno od drva, radnik naleti na komada željeza zabijenog od strane aktivista. Motorka mu izpili tijelo, te nešto smole mu ulazi u krv. Ubrzo cijeli šumarski kamp je prepun zombija, te ostaci radnika i aktivista se moraju zajedno boriti za preživljavanje.

Prvo što me iznenadilo je da je film dosta dobro sniman i montiran. Ovo je stvarno rijetkost u svijetu indie horrora koji se godinama vucaraju po festivalima prije svoje premijere na DVDu. Iz iskustva sa sličnim filmovima znaš da je ipak finalni izgled filma dosta presudan za cjelokupnu kvalitetu. Nije da kenjam po ultra low budget ostvarenjima, ali kada si već uložio u produkcijski proces, za očekivati je da će gluma i scenarij ipak biti kvalitetniji. U “Severed” sve je ovo OK, ali postoji jedna stvar koja prilično zakopava film – previše kopiranja iz autorovih uzora. Izgled zombija, njihovo glasanje, te dinamični način prikazivanja akcionih scena su totalna kopija Boyleovog hita “28 Days Later”. Ponašanje zombija, te neke specifične scene sa njima su kopi-pejstane iz Romerovog “Day of the Dead”. Ok, ima par načina kako napraviti zombije, ali uopće nema poante neke scene iz završnice filma doslovno kopirati iz ovih filmova. Neki bi rekli nisu kopirane nego re-inventane. Yeah right…

Usred preživljavanja u šumi, odjednom se pojavi drugi “odred” drvosječa koji otima naše heroje. Uskoro vidimo da taj “odred” ima neko svoje skolnište u kojemu žive doslovno kao da su pet godina odcijepljeni od svega (a prošlo je par dana). Taj “odred” ima jako mnogo sličnosti sa vojnicima iz “28 Days Later”. Ubrzo vidimo njihovu igru – puštanje zombija kroz ogradu i pucanje na njih, što je blatantna kopija iz “Day of the Dead”. Kužim da su autori filma htjeli referencirati neke od svojih omiljenih horrora, ali trebali bi znati da su horror fanovi dosta osjetljivi na kopiranja. Neznam dali je scenaristima nestalo samopouzdanja i ideja, da s nakon prvih pedesetak minuta solidne zombi akcije u šumama, morali krenuti u ove vode sa drugim jebačkim odredom poludjelih drvosječa. Finale filma je isto tako razočaravajuće.

Makar je film imao potencijala da bude bolji od tonu novo produciranih zombie filmova (ako mislite da znate na koje mislim, vjerujte ne znate – padaju mi na pamet filmovi poput Zombiez, Vampire vs Zombies etc :), nije iskoristio svoje potencijale te ga je stupidna priča iz drugog dijela filma dotukla.

Slijedeća strana »