Stay Alive (2006)

Film se vrti oko grupice gejmera, koji nabasaju na misterioznu horror igricu “Stay Alive”. Ma kako kul i adrenalinski impresivno igra djelovala, ubrzo otkrivaju da smrt u igri znači i smrt u stvarnom životu. Igra se vrti oko grofice Elizabeth Bathory, poznate po svome bolesnom iživljivanju i ubijanju stotina mladih djevojaka. Bathory je prije pol stoljeća živila i “radila” u transilvaniji, koja je usput tada spadala pod Mađarsku. Kreatori ovoga filma su groficu Bathory zamislili kao lokalnu američku legendu, čije je finalno počivalište u nekom tornju XY američkog grada. Čitaj dalje

Shutter (2004)

Po povratku sa večere, Tun i Jane autom naleću na mladu djevojku, koja nakon udarca ostaje nepomično ležati na kolniku. Usred panike, oni bježe sa mjesta nesreće. Nakon par dana, Tun slika školsku proslavu, te na razvijenim slikama uviđa čudne bljeskove, te naposlijetku i lice pregažene djevojke. Malo po malo, oko njega i djevojke se počinju dešavati čudne stvari koje kulminiraju sa samoubojstvima njegovim najbližih prijatelja. Čitaj dalje

Shark Attack (1999)

Steven McKray je svjetski stručnjak za morske pse koji je taman pred završavanjem svoga doktorata. Kako je on čovjek od akcije, sa guštom se odaziva na poziv svoga kompadrea koji mu javlja da se negdje u Africi počelo dešavati previše napada ovih morskih beštija. Nakon dolaska, otkriva da mu je prijatelj poginuo, te pokušava otkriti što mu se desilo i zašto psine masovno napadaju ljude. U njegovoj ekipici su ex-frendova zgodnjikava sestra, te Manny, tipični token-sprdačina-guy, kojemu je jedina svrha voziti ih okolo te dobaciti neku glupu provalu. Čitaj dalje

Saint Sinner (2002)

Tomas je mladi svećenik koji živi u zabačenom samostanu negdje pri početku 19 stoljeća. Monotoniju života njegovog reda mijenja posebni emisar pape koji na čuvanje donosi misteriozni objekt. Samostan inače služi sa skrivanje najčuvanijih tajni, ali ovaj put Tomasova glupost na svijet pušta dva ženska demona. One brzo naprave sranje, te preko “wheel of time” stroja odlaze u budućnost. Tomas treba ispraviti učinjeno, te za njima odlazi u 21. stoljeće. Čitaj dalje

Street Trash (1987)

Ma što ljudi govorili o ovome filmu, Street Trash je nešto potpuno posebno. U mom slučaju, ta posebnost mi je većinom bila negativna, dok neke scene ipak zavređuju svoje mjestu u trash povijesti. Kada bi rekao da Street Trash ima priču, doslovno bi do maksimuma istegao smisao te riječi. Lakše je reći da je ovo nakupina nabacanih scena, relativno povezanih u svojoj bolesnošću. Akteri filma su beskućnici, u svom najgorem vidu. Alkoholičari, silovatelji, poludjeli vijetnamski veterani, ukratko dno dna ljudskoga društva.

Scenarist Street Trasha Roy Frumkes je poznatiji kao redatelj odličnoga dokumentarca “Document of the Dead”, gdje je vrlo kvalitetno obradio George Romera te snimanje “Dawn of the Dead”. Dok je radio scenarij za ovaj film je očito bio pod utjecajem nekih teških droga ili alkohola, jer ovako nešto čudno nisam već dugo vidio. Krenuo je od poante nekog staroga pitkog otrova, koji utječe na ljude tako da ih u najvećim mukama otopi ili se žrtve doslovno raspuknu u djelove. Nažalost ovdje je ta ideja stala, jer ispada da je to samo lajt motiv filma, tj. sredstvo kojim se vrlo grafički ubijaju likovi. Ostatak “priče” se vrti u međusobnoj interakciji ovoga osebujnoga društva. Ima tu nekrofilije, mučenja, mlaćenja, pa čak i scena sa vijetnamskih vampirima :P

Par scena koje su me oduševile:

- Tip odreže drugome kurac, te mu ga u sceni od minutu-dve, cijela ekipa u manirama momčadi američkog nogometa baca okolo da je on ne bi ulovio.
- Murjak pretuče tipa, baci ga glavom u pisoare, zabije sebi prst u usta, iziritira se na povraćanje, te povraća ručak tipu po glavi. Priceless zar ne :)

Ima još par scena, ali ove su najpamtljive. Sve u svemu, film je toliko čudan, da mi je na trenutke bio dosadan, dok sam u većini vremena film gledao sa totalnim upitnikom u glavi. Nemojte me krivo shvatiti, nema tu scena koje se kao ne mogu skužiti, nego se čisto pitaš čemu svrha nekom razgovoru, situaciji etc :) Splatter scene su napravljene u pravom štimungu – plastični odljevi likova, topljenje i taljenje kože, žuto-zeleno-plava želatina koja izlazi iz tkiva itd.

Let’s Scare Jessica to Death (1971)

Jessica je mlada žena koja u društvu svoga supruga i prijatelja dolazi u mali gradić započeti novi život. Makar neznamo nikakvu pozadinsku priču, očito je da je simpatična Jessica imala psihičkih problema. Ulazeći u kuću koju su kupili, nailaze na beskućnicu koju prihvaćaju kao da im je frendica, te je pozivaju da još par dana živi sa njima. Malo po malo, počinju se dešavati čudne stvari, a Jessica gubi kontrolu nad realnošću. Dali je ponovno “normalna” ili neke stare rane još nisu zacijelile?

Makar film sa ovakvim imenom djeluje kao neko Tromino djelo, ovo je vrlo zanimljiv i kvalitetno odrađen psihološki horror. Zohra Lampert koja glumi Jessicu u sebi ima ono nešto posebno. Odlično je odglumila osobu koju zabrinjavaju konstantna razmišljanja i propitkivanja o svom mentalnom stanju. U filmu se vrlo često ističu njeni monolozi, a glas joj je toliko upečatljiv, da se jednostavno moraš uživiti u njenu situaciju. Nakon dosta vremena širenja po bootleg tržištu, film za dva mjeseca napokon izlazi na DVDu.

Pray (2005)

Pray iliti u originalu Purei otvara mladi par koji otima djevojčicu iz obližnjeg parka. Tabletiraju je da je uspavaju te je dovode u napuštenu školu. Zovu joj roditelje tražeći otkupninu, a otac im govori da je njihova kćerka umrla prije točno godinu dana. Začuđeni potraže curicu, te vide da je nema… Predobar početak filma, baš zanimljiva ideja, ali nažalost to je jedina stvar u filmu koja je valjala. Kasnije se mulica pojavljuje, nestaje, pa imamo neke flashbackove, ono čista azijska tortura nelogičnostima. Još se i preko toga može proći ako sve te nelogičnosti bar djelomično rješavaju finalni problem, ali mene je nakon gledanja više intrigiralo to zašto je netko snimio ovakav bezveze film.

Film vuče do koje dvadesete-tridesete minute i to je to. Tada ulazi cijela nova ekipa likova, od kojih nekolicina umiru bez ikakvih strašnijih elemenata te sa ultra lošim efektima odrezanih ruka oblivenim krvlju. Ona atmosfera koju bi se sa pravom očekivalo nakon pogledanih XX azijskih horrora, ovdje ne postoji. Nema straha, nema šokova, ništa. A kraj? LOL, glupo, čudno, te previše stripovski.

Gledajući dokumentarac o snimanju otkrio sam još par elemenata koji su zasigurno potpomogli lošem stanju ovoga filma – ovo je prvi film Yuichi Satoa, dok je glavni glumac pet puta spomenuo kako ne voli horrore i nekako djetinjasto pucao na to da se nada da mu je ovo filmska odskočna daska. Je, možda za skok u prosječnost…

Slijedeća strana »