The Master Demon (1991)

Master Eric Lee je neka mega popularna faca u svijetu borilačkih vještina (bar po ericlee.com). I to ne mislim na filmu, nego IRL. U 1991. godini je snimio Master Demon, kombinaciju fajta i horrora. Svaki trasholjubac bi u ovoj kombinaciji vidio nešto prejebeno, ali film je toliko zabrinjavajuće loš da su mi oči skoro zaplakale krvave suze. Ovo je nešto prestrašno, najšugavija ultra loša priča, gluma je KATASTROFA (je, katastrofa u caps locku). Ja mogu dosta sranja u filmu pretrpiti, ali ovo, ovo je nevjerojatno, neponovoljivo očajno. Evo nekih detalja:

The good guys:

- Master Lee (proćelavi bruce lee wannabe, izgleda poput beskućnika nakon godine dana 24/7 alohola.
- Fudbalerko (sidekick, fudbal frizura, 0 talenta za glumu, wannabe Roddy Piper)
- Murjak (očajni stari isprani brkonja sa crno ofarbanom kosom i fajting potezima jednakim morskom konjicu)

The bad guys

- Master Demon (ćelavi fajter sa deformiranim licem; efekti na licu rađeni sa plastelinom i selotejpom)
- Božica (kao neki anđeo smrti, 80′s duran duran frizura, kožni triko te ultra nabildano tijelo)
- Bagra (copy pejstani likovi sa plastičnim oružjima, namijenjeni samo da im se kika ess)

Efekti

- Božica pokušava lupiti tipa šakom u glavu, ali ga promašuje te udara u zid zgrade. Slijedeća scena, neki stock footage potpuno druge zgrade koju su prilikom rušenja miniranjem snimali.
- Zar treba dalje?

I btw, ne osvrćite se na IMDB ocijenu ovog filma 6.6/10 – tih 22 glasova koji su uzrokovali ovu ocijenu su ili Master Leeovi grupiji ili je cyber Master Lee ocijenjivao sam sebe. Realna ocijena – Uwe Bollova dijela su Casablance u usporedbi sa ovim filmom.

The Locker 2 (2004)

Priča drugog dijela se nastavlja taman na tren kad je završio original. Cijela ekipa umire, te glavni ženski lik na samrti ostavlja ključ misterioznog ormarića curi kojoj je davala instrukcije. Nakon što prisustvuje tmurnoj smrti svoje učiteljice ona odlazi iz bolnice te pokušava otvoriti ormarić. U zadnjem trenu odustaje. Tada stižu dvije školarke, koje misle da ormarić pomaže pri ljubavnim problemima (tako kaže urbana legenda), te ubrzo krepavaju. Malo po malo, sva ekipica od naše nove heroine dolazi u kontakt sa ormarićem te većinu uskoro napada mala, poprilično mrtva curica.

Ajmo prvo na negativnosti, scenarij je dosta labav, te nekako cijela ta nova ekipa prelagano dolazi po svom nahođenju od ormarića, kojeg kad jednom otvoriš, ciao bella. Muzika u filmu je potpuno ista kao u prvom dijelu, što zapravo neznam dali je pozitivno ili negativno. Dakako negativan je taj autorski zamor koji je rezultirao korištenjem iste muzičke teme, ali sa druge strane, “pjesmica” je prva liga i baš paše uz ovakav j-horror. Najveći pomak prema pozitivi je to što su napadi curice napravljene u masovnijim društvima. Znate i sami da je u većini ovakvih filmova scena napada 1 na 1. Automatski kad je netko sam znaš da su velike šanse da najebe, ali u ovom filmu se ide korak dalje, pa se u scenama sa par ljudi u prvom planu ubacuje chilling pojavljivanje curice te njeno ubijanje nekoga. Ovo je zapravo jako pozitivna stvar, jer toga nema u previše horror filmova ovakvoga đira. Film traje samo 71 minute, što je savršen tajming jer nema nepotrebnog razvodnjavanja situacije, akcija je all the way. Btw film u originalu se zove “Shibuya Kaidan 2″, čisto da spomenem jer ga se pod “The Locker 2″ nemože naći na IMDBu.

The Beast Must Die (1974)

Kako glas u uvodnoj špici kaže – u ovom filmu nije pitanje tko je ubojica, već tko je vukodlak. Vrlo zanimljiv koncept u kojemu se gledatelja animira da bude aktivan, te da pokuša otkriti tko se u noći punoga mjeseca pretvara u vukodlaka. Tom Newcliffe je ekscentrični bogataš koji u svoju vilu na osami poziva nekoliko ljudi. Svaka osoba ima nekakvu vezu u nizu brutalnih ubojstava koje su se događale po cijelom svijetu. Pošto je Tom pasionirani lovac, sumnja da je jedna od pozvanih osoba zapravo vukodlak, te mu je cilj uloviti svoj najveći trofej. Noći punog mjeseca traje tri dana, te lov počinje…

Oduvijek sam volio filmove bazirane na knjigama Agathe Christie, te mi se odmah dopala ovakva forma murder mystery horrora. Negdje cirka desetak minuta prije kraja, film zastaje, te se gledatelju daje “werewolf break”, iliti zadnjih 30 sekundi da se opredijeli o tome tko je ubojica. Iskreno, ja sam uspio faliti, nekako me privlačilo to da su autori filma ulogu vukodlaku dali legendarnom Peteru Cushingu. Malo mi je bilo žao što je vukodlak u 99.9% vremena u formi običnoga vuka, ali sve u svemu totalno zabavan film.

Masters of Horror S01E11 – Pick me up

Epizodu otvara bus koji se vozeći kroz šumske dijelove jedne od američkih država kvari. Jedna od putnica je i Stacia (Fairuza Balk) koja odmah nakon havarije odlazi pješaka. U pomoć ostalim putnicima iz busa uskoro dolazi kamiondžija koji kupi njih dvoje, dok uz bus ostaje mladi bračni par te vozač. Mladenci su se bojali otići sa vozačem kamiona, ali sudbinu im zagorčuje mladi cowboy redneck koji dolazi do busa te počinje krovoproliće. Ni onima koji su otišli u kamionu nije završilo ništa bolje jer i njihov “spasitelj” u glavi ima bolesnije planove.

Ideja epizode je čak dosta zanimljiva, imamo dva serijska killera. Nešto kao jing i jang tog zanata – jedan je autostoper te većinom ubija ljude koji ga pokupe, dok je drugi vozač kamiona i ubija autostopere. Stvarno dobra ideja, baš me zanimalo koja je njihova međusobna veza te kako će na kraju stvar završiti. Kako je Stacia jedina preživjela od ekipe iz busa, postaje meta za obojicu. Neću previše u detalje, ali finalna scena skoro da parodira njihov međusobni odnos, te ova thriller epizoda završava na obroncima zone sumraka. OK epizoda, ali baš samo OK..

The Witch’s Sabbath (2005)

Pred kojih tjedan dva imali smo vampirice striptizete u Vamps: Deadly Dreamgirls, a sada su striptizete i vještice. Imam tendenciju periodično pogledati koji new breed trash sa ghotic starletama pa di ćeš bolje od ovoga. Film otvaraju dva telca koji se nadaju kojem pičiću, a zapravo naleću u kuću koju nastanjuju četiri koliko toliko lijepe ali atraktivne vještice te njihov retardirani batler. Vrlo brzo se postavlja ton cijelog filma – brutalni slaughterfest sa glazbenom pozadinom old skul hard rock mjuze. Vještice ubrzo počnu čupati jezike, glave, noge, kasapiti tijela te u pauzama baciti koji striptiz :) Kako godišnje moraju ubiti 666 žrtva radi svoga gospodara, organiziraju halloween striptiz party na koji dolaze naši glavni protagonisti. Cura i dečko, te njegov blesavi sexom opsjednuti frend i njena frendica na dejtu na ćoravo sa ovim telcem. Postoji nekakva background priča (uz crno bijele flashbackove) koja nije ni objašnjena, ali sve u svemu film je imao i zanimljive konverzacije. Filmove slične ovom bi inače već u glavi posrao, ali ovaj je ipak malo drugačije. Mislim film nije mainstream zabava, već zanimljivost za nas malo opskurnije specijalce. Velika je stvar kada znaš da nemožeš napraviti dobar horror film, pa nemaš nikakvih pretenzija, već radiš nešto iz zabave.

Usred filma, vješticama netko zvoni na vrata – door-to-door prodavač biblija kojega glumi legendarni Ron Jeremy. Ako neznate tko je on, shame on you – mali, brkati, debeli porno glumac kojeg se moglo viditi u tisućama porno filmova u zadnjih par desetljeća. Moram se pohvaliti da sam prije dvije godine u San Franciscu bio na promociji njegovog novog filma (LOL, nisam ga nažalost kupio) te sam sa njim prozborio par riječi i dobio autograme za sebe i moju ekipu :-) Kaže mi tip: “Say hello to the Croatian pimps” :))) Legendu u filmu ubiju, te mu odčupaju glavu (btw odrezana glava je izgleda dosta dobro napravljena).

Glede slobodnijeg materijala – skoro svakih par minuta u kadrovima ima bar po koja sisa, dok začudo osim par pipkanja i maženja nema lezbarija. Ok ima jedna scena ljubljena ali to ne računam jer je uz vješticu, druga osoba u toj sceni imala samo glavu :) Grande finale – čudovište koje izlazi iz zida, napravljeno za 40 kuna, malo bojica i ljepila.

Frankenstein (1910)

Wow, ovaj film stvarno daje drugo shvaćanje fraze “old school”. Frankenstein iliti Thomas Edison’s Frankenstein je prvi horror ikada snimljen. Nakon što sam pogledao ovaj 16 minutni film, pohitao sam na net naći nekakav background o njemu. Trivia kaže, Thomas Alva Edison, da ONAJ Edison, je imao svoju filmsku kuću koja snimila stotinjak kratkih filmova. Makar se ovaj Frankenstein iz 1910 često referencirao po knjigama, mislilo se da je potpuno izgubljen dok u 1970-tima u nekoj zabiti nije nađena originalna kopija.

Film je, moram priznati totalno cool, jebiga ne može biti ne cool kad je star skoro 100 godina a ima jednu dosta fora napravljenu scenu. Naime doktor Frankenstein u kreiranju monstruma ne koristi samo neke napitike i veliki lonac u kojemu se pojavljuje kreatura. Fora scena je to što su snimili kao nekakvog papirnatog monstruma koji gori, te su uzeli reverzibilnu snimku i dodatno je usporilo. Totalno jeben efekt koji djeluje da se monstrum stvara iz ničega. O priči neću baš pričati jer je baš nema, ali eto da znate da je prvi Frankenstein monstruma izgledao više kao neki vukodlak/gubavac sa petar-panovskim čizmicama :)

Underworld: Evolution (2006)

U nedostatku pametnijih stvari na TVu (španjolske sapunice, coverage tornada u susjednoj državi, reality show o hulk hoganu etc), sprdio sam $10.95 na paytv da se mogu opustiti uz nastavak Underworlda. Priča se nastavlja gdje je stao prvi dio, ali se ubacila cijela podpriča o nastancima vampira i vukodlaka – čisto zato jer se oko nečega morala vrtiti radnja ovoga nastavka. U igru dolazi Marcus, jedini preostali živi “starac” i usput orginalni prvi vampir. Čitaj dalje

Masters of Horror S01E09 – The Fair-Haired Child

Epizoda počinje sa prikazom Tare, mlade geeky djevojke koja živi u svom svijetu. Već kada sam pomislio da će se priča vrtiti oko ovakvog recimo stereotipnog lika, stvar se izokreće 360% te nju napada nekakva dileja i otima je. Tara se budi u nekakvoj povećoj vili u središtu šume, gdje je dočekuje medicinska sestra sa nekakvim čudnim pitanjima. I laiku je jasno da žena nije nikakva medicinska sestra, te da je pozadina zasigurno potpuno drugačija. Tara pokušava pobjeći, ali završava u podrumu kuće gdje nalazi na mladića koji polu-mrtav visi nakon što se pokušao objesiti. Da ne otkrivam priču, od tada na dalje, čista uživancija…

Sretan sam što mogu reći da je napokon, nakon prve epizode koja mi je do sada bila najbolja u serijalu, na tron dolazi ovo djelo režirano od strane Williama Malonea. On će vam biti poznat po remakeu klasičnog “House on the Haunted Hill”, filmu koji je meni posebno drag – jednostavno bio je jedan od boljih novijih filmova što sam gledao u devedestima. Ima dosta ljudi kojima će možda moja “ljubav” prema filmu biti čudna, ali moram rećin da sam uživao u svemu, od glume, efekata, priče i posebice savršene montaže i kamere. U “The Fair-Haired Child” se odmah vidi vizualni otisak Williama Malonea, što je uz vrlo zanimljivu i napetu priču rezultiralo jack-potom.

Ova epizoda, za razliku od 90% ostalih koje sam gledao, počinje u horror štihu, daje malo lufta da nas upozna sa pričom, te opet šilji po savršenoj kombinaciji horror ambijenta uz dašak filinga iz Zone Sumraka. Jako dobro!

The Hills Have Eyes (2006)

Ovaj film dugujem još od prošlog tjedna jer sam ga pogledao u kinu netom prije već recenziranog Slithera. Veliki sam fan Cravenovog originala iz 1977, pa nisam bio presretan kada se najavio remake. Iskreno, nisam bio baš ni toliko previše u šoku, jer mi je recimo nova verzija legendarnoga Dawn of The Deada ispala sasvim dobra kao modernizirani remake, nešto što bi i novi Hills trebao biti. Bio sam zadovoljan sa činjenicom da su za redatelja producenti uzeli mladoga Alexandra Aju, iza kojega stoji hvaljen Haute Tension. Ok dosta sa referencama i linkovima na druge filmove, ajmo se baciti na Hills Have Eyes.

Baš zato jer sam fan originala, u gledanje remakea sam krenuo potpuno ravnodušno, bez očekivanja i što je najvažnije apriori bez uspoređivanja. Familija prolazi bespućima američke zabiti te je igrom slučaja navedena na krivi put. U tom kraju Amerike su se prije pedesetak godina testirale nuklearne bombe, te su lokalci većinom pomrili ili rađali deformiranu djecu. Jedna takva grupica živi od ubijanja i jedenja turista koji zaglibe u njihove krajeve. Ubrzo nakon što vide automobil i kamp kućicu obitelji na putu prema Kaliforniji, bacaju se u akciju te na cestu bacaju bodljikavi remen koji uzrokuje zabijanje auta u stijenu. Neznajući što je uzrokovalo pucanje gume, glava obitelji kreće po pomoć pješaka prema 9 milja udaljenoj pumpi, dok mu zet kreće u drugu stranu. U kamp prikolici ostaju majka obitelji, dvije kćeri, sin te dva psa. Uskoro kažin počinje…

Remake Hillsa ima dosta pomaka od originala, pozitivnih i negativnih. Ovdje se daje cijeli background mutacija uzrokovanih nuklearnim testovima, dok je u originalu to nekako efektivnije napravljeno. Tamo je sve bilo bez previše objašnjenja, oni su jednostavno bili sjebani i opetovano je naglašeno da su živili u incestuoznoj zajednici što se ovdje recimo ne spominje. Nemojte misliti da pokušavam usporediti ili popljuvati novi film na račun staroga, samo uspoređujem neke glavne odlike koje ih na razradi priče razlikuju. Prvi dio mi je više ostao u pamćenju po svom bolesnom ozračju, sve je davalo nekakav degutantni filing, dok sam u moderniziraju Ajinoj verziji našao imao sličan filing, ali se Aja više fokusirao na vizualno agresivne scene nasilja. Ovo je vrlo dobra odlika filma, jer iskreno nisam baš u previše kino filmova vidio toliko eksplicitnih scena rezanja udova, eksplodiranja glava etc u krupnom planu.

Cravenova brda su pratila njegov tadašnji đir tematike – brutalni napad na nekoga, te kasnije još butalnija osveta (recimo Last House on the Left), dok Aja više ide sa motivom preživljavanja i borbe pojedinca protiv deformiranih napadača. Vizualno, ako ste gledali Haute Tension, prepoznat ćete isti “rukopis” u brdima – osobe prelivene hektolitrima krvi i let’s get it on borba to the max. Montaža vrlo dobra, glazba vrlo efektna u pojedinim intenzivnijim djelovima.

Doduše, iz perspektive priče ima par nelogičnosti, posebno vezane uz ultra pametnog psa i majku koja slučajno ne vidi da se pol metra oko nje u prikolici dešavaju “čudne” stvari, ali Hills Have Eyes je poprilično dobra zabava.

Razor Blade Smile (1998)

Nisam imao pojma ništa o ovome filmu ali jedan detaljčić mi je na početku podigao očekivanja. Scenarist i redatelj (the usual combo kod low budget horrora) je Jake West, čovjek koji me apsolutno pozitivno iznenadio sa opičenima Evil Aliens. Vremenski razmak među ova dva filma je sedam godina i mogu reći da je Jake West jako puno toga naučio u međuvremenu – Razor Blade Smile je potpuno razočaranje. Film otvara ghotic chick vampirica, koja u James Bondovskoj špici puca okolo sa raznim kalibrima oružja. Uskoro saznajemo njenu priču: u vampira ju je pretvorio mega manga vampirčina koji joj je ubio zaručnika. Fast forward par stoljeća, ona je opaki plaćeni ubojica koju netko zapošljava na ubijanju članova masonske lože povezane sa njenim vampirskim “mecenom”.

Po meni, greška je napravljena već u prvom koraku, jer ma kakvo jebeno tijelo imala naša heroina, ima preloše silikoniziranu usnicu (stila naša štikloslava), što uz kombinaciju sa iznimno crvenim ružom za usne djeluje dosta loše. Makar je stalno u pripijenoj koži sa izbačenim sisama, ulovio sam se u većini scena da se “divim” lošem poslu njenog plastičara.

Osim što ubija ljude, ona visi u wannabe vampire noćnom klubu Transilvania gdje je sve puno ghotic trebica (ajd, ima i par tipova, koji dakako pričaju rumunjsko-engleski). Ukratko par dijelova filma su ugodni za pogledati, posebice njen kakav-takav lezbijski seks uz poveću količinu krvi, ali ostale scene su turobno spore i dosadne. Posebice me nerviralo što svakih valjda pol minute ona u gro planu hissa (neznam kako reći, ono kad vampiri ili mačke rade hhhhhhh zvuk), što postane prenaporno.

U par čudnijih i humoristčkih scena se može viditi preteča autorove evolucije prema spomenutom Evil Aliens, ali sve u svemu nezanimljivo.

Slijedeća strana »