Raiders of the Living Dead (1986)

Raiders of the Living Dead – već po imenu smrdi na loše. Priča je dosta konfuzno obrađena da sam se snašao tek nakon kojih dvadesetak minuta. Dvoje novinara istražuju neku sumnjivu tvornicu (za koju ni neznamo zašto je sumnjiva jer scenaristu to očito nije bilo važno). Odjednom ih napada zombi, tip bježi, baca se kroz staklo, nestaje u šumi. Tada se pojavljuje neki drugi tip, a kako je sve snimano u ultra mračnoj atmosferi ne razumiješ tko je tko, a kamoli što se zbiva pred kamerom. Upitnici ti se stvaraju pred očima, a tek je početak filma. Kasnije priča ide u tako loše vode, da imaš feeling da je film smišljen, napisan i snimljen u 2 dana. Tko zna, možda i je ;) Osim dosadne i neuvjerljive priče o doktoru koji bez ikakvog razloga, na prostoru bivšeg zatvora oživljava mrtvace, poprilično se vremena troši na mulca koji izrađuje svoje mega oružje. Naime popravljajući djedov Laser Disc plejer (prvi put da sam vidio u nekom filmu ovu napravu koja je tada bila poprilična popularna preko bare) dečko otkriva da modifikacijom lasera može napraviti laserski pištolj, koji dakako kasnije služi kao glavno oružje protiv zombija. Ono, common, istrebljivanje zombija home made laserskim pištoljem?

Gledao sam desetke filmova o zombijima, te sam shvatio da je ovo definitivno dno dna iliti najlošiji zombie film moje “couch potato horror viewing” karijere. Makar je gluma u većini tih filmova poprilično loša, ovdje definitivno glumci pokazuju da nisu vrijedili ni tih 10 dolara što su dobili. Iz perspektive montaže, scene su doslovno bacane jedna na drugu, što u kombinaciji sa očajnim ozvučenjem potpuno upropaštava film. Sve scene koje su snimane van prostorije uopće nemaju audio, mislim vidiš da žena urla, tipa kako mlati zombije, a čuješ samo glazbenu podlogu. Katastrofa, Raiders of the Living Dead je blatantno sranje od filma.

The Cave (2005)

Zaboravio sam prije javiti svoj dojam filma kojeg sam danas vidio u videoteci. The Cave iliti neka paklena spilja ili kako su vec preveli kod nas je veliko razočaranje. Film dobro počinje, sa misticnom atmosferom nekakave antikne utvrde u obroncima Rumunjske (slični pocetak kao u The Keep) u kojoj poveći tim istraživača neslavno završava pod utjecajem odrona. Fast forward present age, nova ekipa kreće u istraživanje… Btw pri pocetku – kaže tip “this cave is even bigger than Postojna” :) Novi istraživacki tim se sastoji od ultra elitne ekipice mladih i cool ljudi, kojima nema granice. Čak su u prvih desetak minuta scenarist pet puta uspjeli spomenuti da su ovo najbolji od najboljih. Boooring. Dalje nas priča vodi u nekakvu podzemnu verziju Aliena kojeg su upotpunosti upropastili redatelji jer svaka, ama baš svaka scena, gdje se događa napad tih živina je toliko loše, mračno i prebrzo snimljena da nemaš pojma što se uopće desilo. Likovi su bezvezni, neki i pomalo stripovski “do jaja” što ne paše u konekstu priče, dok je glavni glumac toliko neuvjerljiv do granice sramote. Ukratko jako loš film.

Hostel (2005)

Upravo sam se vratio iz kina u kojemu sam gledao Hostel. Ovo je film o kojemu se mnogo pričalo, kako na stranim sajtovima, tako i na ovom blogu, pa krenimo… Trojica backpackera uživaju u blagodatima Amsterdama, tj ekstremno se napušavaju i karaju sve što hoda ili stoji u izlogu. Prilikom povratka u Hostel naleću na zatvorena vrata, te preko požarnih škala ulaze u sobu neke druge dvojice. Tamo su pozvani na još malo napušavanja, te im jedan od te dvojice govori o genijalnom hostelu u Bratislavi u kojemu je seks najmanji problem. U nevjerici slušaju njegove priče, ali kada im pokaže par slika iz digitalca, prorade im “donje glave” te odlučuju otići u Bratislavu.

Po dolasku od Slovačku, nalaze hostel i već u prvom trenutku ostaju zabezeknuti kvantitetom i kvalitetom fellow backpackerica. Sa svojim novim cimericama, odmah padaju kombinacije, malo wellnessa, malo clubbinga, puno seksa. Drugoga dana, jedan od njih trojice nestaje, rečeno im je da se checkautirao te da je otišao sa nekom Japankom. Još jedna noć clubbinga, te nestaje i drugi. Wtf, pita se treći i uskoro otkriva…

Ajmo prvo, makar na plakatu filma piše Quentin Tarantino presents, to ne znači da je to njegov film ili da ga je on režirao. Ovo čisto kažem jer mi je već dosadno bilo stajati pred kinom i slušati, Wow, pa nisam znala da je ovo Tarantinov novi film. On ima prste u filmu, producirao ga je, voli režisera (sjetimo se Tarantinove pohvale koja je bila na coveru Eli Rothovog prvog poznatijeg filma Cabin Fever). Ok sada smo to riješili. Ako niste gledali Cabin Fever, imate u videu po Koliba Straha ili što već. Po meni jedan od najosvježavajućih horrora u zadnje vrijeme, zanimljiva pričica, oku ugodni glumci (čitaj glumice), dobre splatter scene i crni humor. E pa nakon Cabin Fevera, kojega sam gledao 4 puta, jedva sam čekao novo Rothovo dijelo.

Hostel je dobar film, sa vrlo intrigantnom pričom, ali jebiga, valjda sam previše očekivao. Pričalo se da je film užasno krvav, da su scene poprilično gnjusne, ali očito ljudi koji su to pričali su bili limitirano izloženi krvavim filmovima. Nemojte me krivo shvatiti, film će većini biti vrlo dobar čak i genijalan, ali već sam prije znao đir u koji će nam Roth upakirati film, pa mi je svih tih vizualnih perverzija ipak bilo premalo. Neke scene su stvarno perfektne, poput rezanja poluispadnutog oka sa škarama, rezanje prstiju, te fantastične scene udubljivanja lubanje nakon udarca. Rothov crnohumorni stil je prisutan, pa će se ljubitelji splattera par puta dobro nasmijati.

Kao i u Cabin Feveru, Roth troši dosta introa na upoznavanje sa likovima, te kreiranjem njihovih identiteta, što na trenutke može djelovati usporenije, ali definitivno kasnije poistovjećivanje sa likovima pomaže kada se počinju dešavati gadarije. Kraj filma, po meni vrlo efektno i očekivano završava sa pravednom kaznom za počinjene pizdarije. Neću vam spominjati detalje oko priče, da vam ne uništim gledanje… Usput, prijevod u kinu je katastrofalan, onako bez truda sam naletio na 5-6 vidljivih grešaka.

Ovaj film ide više na mainstream publiku jer zapravo nije čisti horror nego jedna čudna kombinacija american pie početka (seks, konstantne sise u kadru), Texas Chainsaw Massacrea (ljudska patnja i grafičko mučenje), nekakave high-end akcije uz dašak povremenog bolesnog humora. Eli Roth je pokazao da mu je karijera na uzlaznoj putanji, što se vidi i po kvaliteti filmova, box office rezultatima te suradnji sa velikanima poput Tarantina ili recimo Takashi Miikea koji se pojavljuje u jednoj sceni filma. Osim Tarantina jedan od producenata je i Scott Spiegel, čovjek vrlo blizak Samu Raimiju još iz Evil Dead dana, te čovjek koji je napisao scenarij za Evil Dead II, te režirao The Intruder koji će mi uskoro biti na tapetu. Da ne duljim u triviju – Hostel definitivno pogledajte!

The Locker (2003)

Prvo, za referencu ovaj film se u originalu zove Shibuya kaidan. Čisto spominjem jer se na IMDBu neće naći pod The Locker što je očito amerikanizirano ime ovoga filma. Šestorica teenagera kampiraju u blizini neke riječice. Uz “the usual” strašljive pričice koje pričaju, u jednom trena mladoj proganoistici se učinjava plač maloga djeteta. Cijelu tu scenu zanemaruje, ali uskoro vidimo da društvo ima poveći problem. Naime, nekakvo prokletstvo je stavljeno nad njih, a pitanje je što je uzrokovalo njihove “upcoming” smrti. U jednom trenu su pomislili da su tijekom kampiranja sa svojom zajebancijom utjecali na prokletstvo “čuvara abortiranih fetusa” (je baš tako – neku statuu su razbili), ali uskoro se saznaje da je priča povezana sa pretincem u nekom shopping centru kojeg su koristili da spreme svoju školsku robu (cijelo kampiranje je bilo u dugu markiranja). Prokletstvo u ovom filmu je bazirano na urbanoj legendi o djetetu kojeg je trudnica izrezala iz svoje utrobe i stavila ga u spomenuti pretinac. I sami znate tko je the “bad guy(gal)”.

Film je, kao i uvijek kombinacija Ringa, Ju-Ona i Dark Watera, ali opet sve te elemente uzima na neki svoj način. Nemoram ni spomenuti da su neke scene, kao i kod ostale većine J-horrora prilično uznemirujuće – par puta me onako u mrkloj noći sa slušalicama na ušima dosta streslo. Ovaj film, makar nije originalan, samo još jednom dokazuje da azijski horrori imaju onaj neki teror štih koji se gubi u američkim filmovima.

Masters of Horror S01E08 – Cigarette Burns

Ovo je epizoda koju sam najviše očekivao, ponajviše radi toga jer se pričalo da je Carpenter napokon napravio nešto dobro. Pod napokon dakako mislim pod njegova novija djelca, a ne old school klasike. Priča je dosta opičena i prva je od svih epizoda u Masters of Horror serijalu koja me potpuno zaintrigirala. Kirbya, vlasnika opskurnog kina, ekscentrični bogataš (Udo Kier:) zapošljava da mu pronađe ultra rarietnu kopiju filma “La Fin Absolut du Monde”. Pri par desetaka godina tijekom premijere ovoga filma, ljudi su u kinu popizdili te su se svi međusobno poklali. Nakon toga je naređeno da se sve kopije filma unište. Tijekom potrage za filmom, malo po malo otkrivaju se neke informacije o filmu koji ima formu oličenje pakla u filmskom obliku. Poanta je da film utječe potpuno drugačije na različite ljude, vadi tvoje najveće strahove, te malo po malo švićeš i brutalno gasiš svoj život. Posebno su fora scene mini snuff filma sa rezanjem glave, smrti bogataševog sluge koji se sa nožinom rezuckao po tijelu, te si naposlijetku probuši obe očne duplje i scena tipa koji si čupa crijeva i koristi kao filmske vrpce u projektoru. Ova epizoda je full zanimljiva, makar nije toliko napeta koliko te drži u neizvjesnosti. Definitivno jedna od boljih u prvoj sezoni.

Kako nisam spominjao Masters of Horror serijala zadnjih par tjedana, nisam napomenuo da je dogovor pao – snimati će se i druga sezona. Priča se da bi i Rob Zombie mogao režirati jednu epizodu – woohoo ;)

House of the Dead (2003)

Wooohooooo ušao sam u tubo elitni klub 1+ !!! Samo su rijetki ljudi dva puta u životu pogledali Uwe Bollovo “remek dijelo” (neznam koliko bi navodnika trebao staviti da iskažem svoju mržnju i prema filmu i prema Uweu) House of the Dead. A jebeš ga, nabavio sam nastavak pa sam rekao ajde danas ću ponovo se baciti na original pa da mogu ući u gledanje nastavka sa nevjerojatno niskom granicom očekivanja. Prvih 10 minuta filma po priči i nisu toliko loši. Ekipica šana rejvera kreću sa brodom prema nekom usamljenom otoku na kojemu se održava ultra rejv of the year. Likovi su borderline dosadni, ali ajde bilo bi sve ok da se presvijetla visost Uwe Boll nije toliko zadubio u snimke broda iz zraka. Na trenutke me je to sve metaforički podsjećalo na mene – kada idem bilo gdje na godišnji, a da u hotelu ima švedski stol, pojedem sve do maksimale. Kao platio sam, pa ću se i jebeno najesti :) E pa ovdje je Uwe platio iznajmljivanje helikoptera na 5 minuta, pa da iskoristi svih tih 10% overall budžeta filma što je slupao na helić tlači nas jadne gledatelje sa opetovanim scenama nadlijetanja brodova. Ono OK skužili smo, a da bude bolje svaki put snimku leta pratila je neka epska muzika – nakon 6 ili 7 puta mi se već povraćalo. A kraja nadlijetanjima ni blizu…

Uweova luda glava percipirala je ovaj film kao ultra hommage igrici tako da svako tolko su u montaži ubačene full iritantne scene iz igrice kojima je jedini efekt to film izgleda kao sprdancija neke lokalne ekipe. Taj “efekt” videoigrice Uwe dalje produbljuje tako da kad bilo koji lik umre, kamera radi oko njega 360 stupnjeva i snima ga kako pada. Mislim to je u igrici bilo fora, ali ovdje je katastofa. Još moram i spomenuti scenu od doslovno 10 minuta klanja sa zombijima, u kojoj svaki od tipa 7-8 likova je snimljen na desetak sekundi u nekom matrix stilu sa već spomenutom 360 stupnjeva kamerom. Preloše, OK fora je bio taj efekt na jednom čovjeku, ali Uwe, zar na svima? Ma ja te volim, bi mi bio prijatelj?? Da ljudi, nisam popizdio nego jednostavno mrzim Uwe Bolla. Odite u video i uzmite Alone in the Dark i uživajte u još jednoj obradi video igrice režiranoj od strane “yours truly” njemca. Sad biste mogli i reći “pa scena od 10 minuta borbe sa zombijima je zakon”. E pa bila bi, ali je tako dosadna, repetitivna, kad vidiš prvu minutu vidio si sve. Svi likovi, koji su do tog trena bili normalni ljudi, postaju ultra fajteri, praktički special forces, bez straha, sa tonom karate i inih borilačkih vještina. Jedino Uwe nije shvatio da će gledatelju biti glupo da vidi tipa kako se fakta brutalno sa zombijima a drugi zombiji doslovno pol metra od lika prolaze leđero, kao da su na špici…

Film je prepun rupa u priči, idiotskih, glupih situacija i ultra namještenih retardiranih scena. Kad gledaš, to je Uweov modus operandi ;) Mislim u kojem filmu imaš scenu gdje vidiš glavnog negativca u kadru sa odrubljenom glavom, a rezanje glave se događa tek nakon 5 minuta od te scene? Hehehe, House of the Dead je pravi gušt za nasmijati se.

E da moram još spomenuti zombije. Čak su dosta dobro napravljeni, ali opet cijeli štimung ubija Uwe koji ih u prvih 30 minuta praktički ne pokazuje nego svakih minutu dve ubaci neku nevezanu scenu gdje zombiji trče po šumi. Get a life mr Uwe ! Za one koji misle da pretjerujem, film ima 2.1/10 na IMDBu, dugo nisam vidio tako lošu ocijenu…

Vampire Effect (2003)

Iz Hong Konga nam stiže ova horror-komedija prepuna borilačkih vještina. Film je influenciran svim i svačim, a posebice Snipesovim Bladeom i spektakularnim Matrixom. Priča se vrti oko borca protiv vampira, kojeg njegovi poslodavci, Anti Vampire Federation, šalju u raznorazne misije po Hong Kongu. Jedna od njih je i borba protiv nekog uber vampira koji ubija druge vampirske prinčeve i skuplja njihovu “esenciju.” To cut the story short, ubije ih malo po malo i kad ubije zadnjega dobiva još veće moći. Film je prepun fajt scena, koje su mi bile genijalne jer sam i inače ljubitelj cijele istočnjačke borilačke sfere – od boraca shaolina do macho cool ninji. Stukli su dosta love u efekte, koji izgledaju na hollywoodskom nivou.

Komični efekt se provlači kroz cijeli film – recimo mladi vampirski princ živi u tjuniranom lijesu, prepunom plavih neonki, skupom mjuzom etc. Dvije glavne ženske uloge glume dvije trebice, od kojih je jedna mucho mucho good looking. Dobro se i one šibaju, a upravo sam vidio na Imdbu da njih dvije sačinjavaju ultra popularni hongkongški pop duet ;-)

Usred filma, jedna od ovih djevojka dolazi na neko vjenčanje, a ono na vjenčanju mladoženja Jackie Chan. Od tog dijela on ima jedno petnaestak minuta carstva na ekranu, uz to da po meni njegove kerefeke dosta usporavaju film. Kasnije se Jackie poboljšava kada upadne u fajt sa dva kvoločna (moš mislit) vampira. Osim što ih dobro prebije, najede ih antidepresivima i onda im počne lupkati po autu u ritmu na što oni počnu plesati (?). Film nije ništa posebno, čisto prolazna dobra zabava.

Underworld (2003)

Kada je Underworld izašao dugo sam ga pokušavao držati van svog DVD playera. Makar mi je priča o borbi između vampira i vukodlaka bila primamljiva, film su opisivali kao ljubavnu priču, što mi je dalo dojam da je ovo samo otrcana horrorizirana ljubavna drama. Nakon prvog gledanja shvatio sam da film nema apsolutno veze sa ljubavnom pričom, već je ultra zabavna moderna epopeja o tisućljetnom ratu među spomenutih kreatura. Makar je u priču uvaljen nekakav ljubavni odnos među vampirice i vukodlaka, mislim da je on preisforsiran jer uopće nema svojih temelja. Čitaj dalje

Evil Aliens (2005)

Jake West je zasigurno ime koje ću zapamtiti. Zadnjih 5-6 godina režirao je i montirao poveći broj dokumentaraca koji su se našli kao extrasi na special edition DVDima raznih horror filmova. Njegov portfolio uključuje kratke dokumentarce oko Hellraisera, Evil Deada te skoro 100 minuta dugu retrospektivu Phantasm filmova, koja se može naći na novom collectors edition disku. Ipak njegov najveći conribution horror žanru je Evil Aliens, film iz 2005. godine koji zasigurno nijednog horror fana neće ostaviti ravnodušnim. Već u prvim minutama filma se može zaključiti u koje vode nas West vodi – goli čovjek otet od strane vanzemaljaca dobiva rotirajuću oštru sondu u guzicu, koja mu uz hektolitre krvi na prilično grafički prikazan način rastura zadnjicu. To je bio samo uvod jer film kasnije, što parodira, što daje hommage na filmove poput Predator, Total Recall, Evil Dead, Bad Taste, Braindead, Night of the Demons, Phantasm, Cannibal Holocaust, Undead, te uz to koristi i komični efekt iz Shaun of the Dead. Što je najbolje, sve ove scene izgledaju vrlo dobro, te u nijednom trenu ti ne pada na pamet pomisao da su ofrle obrađene.

Najveća od svih referenca je zapravo na Braindead, posebno u jednoj sceni koja prikazuje Jackonsovsku sklonost pretjerivanju – parodija na popularnu scenu sa kosilicom ovdje ima tri faze. Prvo je brutalno gaženje desetaka vanzemaljaca sa kombajnom. Dalje žena uleće u neku kolibu te se nema čime braniti ali baci oko na kosilicu. U tom trenu pomisliš da kreće masakriranje sa tim divnim vrtlarskim oruđem, ali ne, ova scena je stavljeno kao čisti teaser. Ona na trenutak gleda prema kosilici što nama gledateljima u glavi već stvara očekivanje slijedeće scene, ali ništa od toga. Ne uzima kosilicu, ali naleće na onu ručnu pilu za rezanje žita ili čega već, te kreće u posljednju fazu kasapljenja.

Najjači dio filma su pametno obrađene i savršeno odrađene splatter scene, dok svako toliko se ubacuju nešto dodatnog humora. Glede splattera, ponajviše mi se sviđala slijedeća scena: Tipovi spektakularno u western điru (sa pripadajućom muzikom) napadaju grupicu vanzemaljaca koji kasape neku kravu. Vanzemaljac se pojavi tipu iza leđa, probije mu cijelo tijelo sa rukom, odreže ruke, odrubi glavu, lupi glavi čepu tako da oči izlete iz nje te u nogometnom điru (engleski filmovi moraju referencirati bar negdje nogomet) šutne loptu u raspadnutu kravinu unutrašnjost. Gol!

Moram još ovabezno napomenuti da kako se film vrti oko “zlih ejliena”, očito je da ima dosta scena vezanih uz vanzemaljski brod. Moram reći da su CGI efekti superiorni, mnogo bolji od velikog broja A-produkcija. Cjelokupni film izgleda kao da ga je radio totalno perfekcionist izgleda da se pazilo na svaki mali detaljčić i baš radi toga film djeluje iznimno dobro.

Ljubitelji splattera, navalite, ovo je jedan od najboljih splattera od ranog Jacksonovog doba!

R2 DVD Cover:

Nightmares (1980)

Kojih sedam godina prije cijenjenog Soavijevog slashera Strage Fright (jedan od rijetkih filmova koje želim, a još nisam pogledao) u Australiji je snimljen slasher sa sličnom kazališnom tematikom. Grupa glumaca se priprema za predstavu, ali jedan po jedan završavaju mrtvi. Čitao sam sinopsis Stage Frighta a i pogledao kojih 3-4 minute filma na dubbiranom francuskom jeziku *grin*, pa vidim neke sličnosti među filmovima. Još jedna poveznica je da se Nightmares u americi zvao Stage Fright, pa makar je taj pojam dosta generičan za kazalište, imam feeling da je Soavi znao za ovaj film. Gledajući iz svih perspektiva Nightmares je loš film – gluma je nikakva, priča još gluplja, scenografija preobična, rasvijeta ultra loša, kamera neinventivna, scene ubojstva prejednostavne.

Zapravo jedina stvar po kojoj ću pamtiti ovaj film je čudan modus operandi ubojice. Hellen iliti ubojica je dok je bila mulica nestrenom okolnosti utjecala na smrt svoje majke kojoj se tijekom sudara glava se razrezala udarcem u staklo. Vidite i sami da je prvi postulat slashera obavljen – intro sadrži neku situaciju koja se desila u prošlosti a utječe na ubojičinu psihu. Ok da se vratim na modus operandi, prije svakog ubojstva, Hellen mora razbiti neku staklenu površinu, te onda sa komadom stakla izsječe žrtvu. Možda djeluje glupo, ali je bar originalno ;)

To je to, film za zaboraviti, ali eto da ne kažete da ne coveram australske slashere :) Kao da ih je mnogo, mislim da sam uz ovaj gledao samo jedan – Cut gdje napočetku “pada” Kylie Minogue.

Slijedeća strana »