2000 Maniacs (1964)

Herschell Gordon Lewis je poznatiji pod titulom “grandfather of gore” iliti djed gorea. Nakon što je početkom šezdesetih snimio par soft core exploatation filmova, sa svojim kompadreom David Friedmanaom kreće u nešto potpuno novo, nešto što u danas dalekoj 1963. nije postojalo – gore. Nakon što sam pogledao njihovo drugo dijelo, 2000 Maniacs, ostao sam zapanjen sa količinom “muda” koje su ova dvojica imala. Čitaj dalje

The Descent (2005)

The Descent sam pogledao još prije kojih desetak dana, ali me je film toliko pozitivno iznenadio da sam ga morao pogledati još jednom. Redatelj i scenarist ovoga filma je čovjek koji je napravio Dog Soldiers, vrlo dobar film o vukodlacima. Pričalo se da taj tip radi The Descent, koji bi trebao biti još bolji od Dog Soldiersa. Od kada sam to pročitao bio sam eager pogledati ovaj film. I tako, prošla je koja godina, film je izašao, dočepao sam se Descenta i vrijeme je da zatrujem blog sa toplim proporukama za ovaj film. Čitaj dalje

Nightmare On Elm Street 2: Freddy’s Revenge (1985)

Prvi dio Nightmare on Elm Streeta je New Line Cinemi doneo loads of cash i veliku reputaciju. Bili su vrlo pametni i krenuli su sa proširenjem franšize – vidimo i sada nakon 20 godina da se snimaju novi nastavci. Prethodni film ću uvijek pamtiti po jednoj od scena koje su mi stvarno obilježile prvotne noćne more – smrt lika Johnya Deppa kada ga proguta krevet i iz njega počne po stropu šikljati krvavi vodoskok. Ta scena mi je u globalu obilježila cijel NOES serijal (ok ta i ona kad se Freddy sa nekim tipom igra kao u video igrici:))) Čitaj dalje

My Bloody Valentine (1981)

Baš mi se u glavi vrti refren sa novog System of a Down albuma koja govori o “Old school Hollywood”. E pa ovo je old school slasher i moram reći jedan od najboljih te vrste. Od svih slashera što sam gledao, a stvarno ih je bilo, ovaj je zasigurno jedan od boljih radi par krucijelnih činjenica: likovi su dopadljivi i možeš se uživiti u njihove zgode i nezgode, ubojica izgleda totalno cool (kao rudar sa nekakvog gas maskom koja štiti od metana i sa krampom u ruci – pijukom ako ne znate što je kramp:), većina finala se odigrava u dubinama rudnika etc. Ukratko sve pet, sve za pohvalu. DVD je savršen, stvarno sa ovakvim filmovima se vidi što moderno umijeće digitalne obrade čine filmu.

Priča je slijedeća: u nekom gradiću prije 20 godina par rudara biva ubijeno jer su njihovi kompadresi se žurili na Valentinovo party. Dok ovi umiru u rudniku, svi se zabavljaju na partyu. Nakon što pronalaze tijela ubijenih, skuže da je jedan od njih preživio (u kratkoj sceni ga vidimo da je jeo svoje frendove da preživi). On završava u ludnici i na prvu obljetnicu se vraća u gradić obučen u spomenutu robu i pobije par ljudi prijeteći da će se vraćati čim se u tom gradiću napravi slijedeći party uz valentinovo. 20 godina kasnije, mladež organizirava takav party. Tko se vraća, tko je ubojica, neću vam reći ;) Makar moram priznati da je jedan detalj dosta loš i zbog njega se desetak minuta prije kraja filma može shvatiti tko je ubojica. Ne želim vam otkriti koji je to detalj, ali rulja koja je gledala taj film 1981 sigurno nije imala 25 extra godina iskustva u raznim filmovima gdje se ovakvo nešto ponovilo, pa je to tada bila samo obična scena o kojoj ljudi nisu ni razmišljali, a kamoli pogodili tko je ubojica :) Osamdesete su stvarno bile plodno tlo za slashere, potrudit ću se iskopati još par slashera iz tog doba. E još jedna napomena, ovaj film je Rated R, a i za dobiti taj rating producenti su morali izbaciti masu scena, pa je totalno očito da su sve te scene ostale u filmu (detaljnije grafičke verzije ubojstava etc) da bi film bio još bolji. Jebena MPAA i cenzura…

Return of the Living Dead 5: Rave to the Grave (2005)

Uuuuuh, sa ovim filmom sam se počastio taman za Halloween. Kako sam ga počeo gledati tek oko jedan i pol ujutro, morao je biti bar po nečemu poseban da me ostavi budnim do tri. I, pitate se? Jeps, bio sam budan, ali to ne znači da je film dobar. Neki film te može očarati zbog svoje iznimne kvalitete ili ultra katastrofe – pogodite gdje spada film sa ovakvim imenom :)) Priča: Neki tip (koji se predstavlja kao ex top secret government official – pa di su našli ovu titulu:) donaša bačvu toxina u neku mini mrtvačnicu gdje prodaje tu bačvu nekim tipovima u odijelima. Ta ekipica su pazi sad – rumunjski glumci, koji glume talijane, a međusobno se nazivaju komrejd (comrade – drug na ruskom). Mislim kako dobar film može biti kad već u početku imate ovakvu činjenicu? :)) Dakako stvari se zakompliciraju i tip koji je prodavao plus par statista bivaju zombificirani i ubijeni. Dalje se film održava na nekom campusu, gdje živi nećak od spomenutog prodavača toxina. On u kući svog strica otkriva još dve bačve i dakako odmah ih nosi svom prijatelju kemičaru da otkrije što je to. On u roku od 5 minuta otkriva da je to neki otrov, koji ima slične odlike kao ecstasy i sad možete i sami pogoditi što se zbiva: počinju masovno prozivoditi zeee (Z) – zeleni ecstasy ;)) Malo po malo, droga se prodila po cijelom kampusu i ljudi uskoro postaju zombiji – LOL. Sve kulminira na kraju filma sa extremnim rave partyem (ime filma Rave do the Grave:)) gdje se dakako masovno kolju ljudi, a finale filma je obilježeno bombardiranjem rave partya od strane policijskog helikoptera ;))

Ajmo u detalje malo, film je toliko blesav da ni ne pokušava biti ozbiljan pa miješa zombi film sa komedijom, i to onom lošoooom ;) Par “legendarnih” scena:

- Zombi grize tipa za glavu, a frend od tipa se dere: “Dude, that’s totally gay” :))
- Jeste li znali da ako nekog lupite gitarom po glavi da mu odmah se odsječe glavu ?
- Zombiji koji se deru BRAAIIIIINSSS, ne jedu samo brains nego i grizu ljude po vratu
- Zombiji ovdje i pričaju i makar jedu (bar bi trebali) samo mozgove oni prijete “We’ll eat your internal organs”
- Štakor postane zombi i onda ide lizat mozak na lutki iz anatomije
- Spomenuti kosturasti zombi stopira na cesti sa porukom “Rave or bust” ;))
- U nijednoj sceni se ne vidi da zombiji uopće jedu mozgove nego samo kosu na zatiljku žrtvinih glava

Mala trivia, Return of the Living Dead serijal je imao tri djela snimljenih među 1985-1993. Ove godine su traight to TV releasani 4 i 5 nastavak koji su snimani u isto vrijeme jedan za drugim negdje u Rumunjskoj i Ukrajini. Po nekim forumima što sam čitao, brdo likova iz četvrtog dijela, glumi i u petom ali potpuno druge uloge :)) Četvrti nažalost nisam gledao, ali sam gledao ove prve koji su bili dobri (posebno prvi) – ali i treći mi je ostao u pamćenju po ženi koja si manično zabija stakla, čavle i metale u kožu kao dio novog zombie imagea :))

Troll (1986)

Bacite look u opis bloga, tamo su spomenuta dva trasha koja su me oduvijek posebno fascinirala. Jedan od njih je Troll II, film koji ste mogli gledati u vašim videotekama i nastavak ovoga djelca. Kako je Troll II bio stvarno smiješno loš film, uvijek me zanimalo pogledati film koji ga je inspirirao ;) Eto u zadnjem shoppingu sam kupio Troll 1/Troll 2 DVD, pa sam sam se sa oduševljenjem bacio na gledanje. Priča: Roditelji se sa svoje dvoje djece doseljavaju u neki stambeni kompleks. Ubrzo kćerku napada Troll i uzima njeno mjesto (izgleda kao ona, ali je u duši zli troll, bu-hu ;). Njegov cilj je jednostavno čudan: u roku od par dana mora u svakom stanu te zgrade napraviti jednu vrstu ajmo reći eko sistema u kojoj će živjeti jedna vrsta trollova. Sve to radi sa ciljem da kad se svi stanovi popune, stvaraju neku četvrtu dimenziju u kojoj će se Trollovi “vratiti” na vlast. Yeah right… Trolla može sprijeliti samo neka bakica, koja je usput princeza iz vremena dok je taj troll bio u ljudskom obliku i brat od mulice-trolla.

Bla bla bla, ajmo se baciti na triviu, koje ima brdo. Kako troll radi ekosisteme? Dođe do čovjeka ubode ga sa nekim prstenom i tada se čovjek počne otapati, umirati u gadnim bolovima i postaje neka vrsta larve iz kojeg se rađaju mali trolovi i iz koje raste šuma ;)) Jedan od prvih stanara koji dobije svoju porciju, je brkati playboy kojega glumi Sonny Bono – da onaj iz dueta Sonny and Cher :))) Dalje tko je druga stanarka, koja većinom trčkara gola po šumi (makar joj se ne vide initminiji detalji)? Ovo je prva filmska uloga Julie Louis-Dreyfus, poznatije kao Elaine is legendarnog Seinfelda. Glede “efekata”, trollove su da ga jebeš radili isti ljudi koji su radili Ghouliese, jer mala je vjerojatnost da različiti ljudi mogu napraviti tako loše monstrume.

E sada slijedi conspiracy theory. Osvrnimo se na ovu fantasy priču – troll pokušava oživjeti svijet vila, elfova, etc, u igri je stara vještica/princeza, a mulac koji se bori protiv sila zla se zove Harry Potter! Film je snimljen 1986, tako da maybe, just maybe je autorica poznatog filma u prošlosti gledala ovaj film i možda joj je baš ovo ime ostalo u podsvijesti? Hm hm, mislim da su male šanse, ali eto, bar je fora trivia :)))

Pitanje: Koja je najstrašnija scena u filmu?
Odgovor: Ona kad jedan od likova ulazi u svoj stan, a tapete u cijelom stanu su na uzorak zmijske kože :))))

Masters of Horror S01E01 – Incident On and Off a Mountain Road

Masters of Horror je genijalan koncept. Okupiti 13 kultnih genre redatelja i dati svakome da napravi kratki film od jednog sata. Btw, redatelji su slijedeći: Dario Argento, John Carpenter, Larry Cohen, Don Coscarelli, Joe Dante, Mick Garris, Stuart Gordon, Tobe Hooper, John Landis, William Malone, Lucky McKee, John McNaughton and Takashi Miike. Što je još bolje, svatko radi svoju epizodu u svom prepoznatljivom điru. Serija se prikazuje petkom na Showtime Channelu – sajt im je inače sho.com, ali nemože se na njega pristupiti izvan Amerike (idiotno totalno).

Za prošlotjednu epizodu “kriv” je Don Coscarelli, redatelj legendarnih Phantasm filmova (četiri nastavka) te novijeg, ultra zabavnog Bubba Ho-Tepa (ostarjeli Elvis kojeg glumi Bruce Campbell koji se bori protiv mumije:) Ovo je zanimljiva priča o kriznim situacijama koje se događaju jednoj mladoj ženi. U prvom planu je trenutna priča u kojoj je nakon sudara u nekoj šumetini napada neka spodoba (križanac Jeepers Creepersa i Texas Chainsawa), a pozadinska priča je priča o ljubavi – od idiličnog početka do vrlo lošeg kraja. Redatelj nam daje sandwich cijele priče, cirka 8 minuta ove ultra napete gdje ju po šumi lovi ova spodoba, pa onda par minuta priče o njenom odnosu sa mužem. Finale isprepliće obe priče i onda se shvati zašto je u imenu epizode spomenut incident “on” and “off” a mountain road. Kako je format ovih priča cirka pola vremenskog intervala normalnog filma, nema sporih trenutaka, već je cijelo vrijeme situacija većinom napeta.

Vrlo pozitivna činjenjica ove priče je to da žena (ne baziram ovo na žena/muškarac nego na pamet/glupost) nije samo neka glupača koja plače i reagira tipično glupo kako reagiraju ljudi u svim horrorima, nego se potpuno proaktivno bori protiv spodobe. Mala trivia za kraj: u filmu ostarjelog luđaka glumi Angus Schrimm, čovjek koji je postao poznat po ulozi Tall Mana u Phantasmu.

Slaughter Disc (2005)

Postoje čistokrvni horrori, horror komedije, horror akcije, horror avanture, horror trileri, horror drame – a jučer sam svjedočio tome da postoje i horror pornjaci :) Ovo je priča o nekom potpuno običnom tipu kojemu drkanje najvažnija stvar u životu (bez pretjerivanja). Najviše ga fasciniraju porno filmovi sa klaunima, što prilično explicitno možemo viditi rano u filmu. Nakon posjete DVD shopu gdje kupuje sve svoje goodiese, naleće na časopis koji featurea Andromedu Strange – ghotic pinup djevojku. Nakon čitanja članka o njoj, brzo ide na njen sajt (inače sajt je u filmu na andromedastrange.com, što je in real life andromedin blog:) i naručuju njen ultra hardcore film. Slijedećeg dana DVD mu stiže i “avantura” počinje.

U prvoj svojoj epizodi Andromeda Strange sa zabavlja sama sa sobom uz malu pomoć dildoa ;) Nakon što svrši, počne se rezati britvom i prereže si grkljan. Naš heroj to sve gleda sa fascinacijom i dakako baca drkicu.

Ok da ne odem dalje sa sadržajem, malo po malo, Andromeda izgleda više i više kao zombi, ali se iz TVa baca u realnost i tamo nastavlja svoje macabre porn :) Porno scene su potpuno explicitne, a kombinacija galona krvi i sexualnog čina daje filing gađenja.

House of Wax (2005)

Eto prvo da uz post stavim slikicu od Paris Hilton. Čisto iz perspektive toga što mi je od početka kad se radio casting za ovaj film bilo degutantno da ovu malu pompoznu bogatašicu uključuju u remake kultnog klasika. Ok kužim da su ciljali na to da će se extremna medijska buka dignuti oko toga, ali više sam očekivao od jakog igrača poput Dark Castlea Entertainmenta. U ovom filmu caruju teenageri (ili po godinama bar wannabe teenageri). Njih par ide na neku football utakmicu i radi radova na cesti odlučuju se na obilazak kroz neku zabitnu šumu. Kako je već kasno odlučuju prespavati u šatorima. Tu ih netko gleda, ali ne dešava se nikakva akcija. Kad gledam malo, baš ništa se ne događa prvih 40tak minuta, samo priče, foliranja, mi smo cool, etc generični razgovori.

Nisam gledao originalni House of Wax, ali me uvijek zanimalo pogledati radi jednog stripa koji je izlazio u Jugi. Strip se zvao Horor i bio je kolekcija priča vezanih za horrore. Uvijek mi je ostala u pamćenju jedna dobra spooky priča baš o kući sa voštanim modelima. Izgleda da ću za svoj gušt ipak trebati pogledati original iz pedestih godina prošlog stoljeća (jebate izgleda kao prije petsto godina), jer je ovaj moderni House of Wax nešto poptuno prosječno. Zapravo bi film i imao nekakvog potencijala da nema ono baš u svakoj sceni neku tako glupu i blesavu predvidljivost. Mislim najviše na glupost naših protagonista, jer stalno se odvajaju, idu u spooky napuštene kuće, rade ono što nitko u datom trenu ne bi napravio, ukratko ovaj film bi mogao biti definicija glupog ponašanja u horrorima.

Pozitivno je to, da kad se izbaci glupost, zadnjih 40 minuta je relativno napeto, scene ubojstava su prilično grafički dobro napravljene – posebno ističem smrt spomenute nasljednice Hiltonovog carstva, koja dobije šipku u glavu i nakon toga je the killer stišće čizmom po glavi da bi izvukao šipku. E da, funkcija Paris Hilton u filmu – 10 rečenica + striptiz, žvaljenje sa tipom, pušenje tipu u vožnji i panično urlikanje i bježanje u donjem rublju. LOL ;) Tko voli ubijanje teenagera, zabavit će se, ali unaprijed upozorenje da se ne opterećujete sa njihovom naivnošću.

Boo! (2005)

Početne scene filma kopiraju Scream i gledatelj pomišlja da je ovo još jedan od novijih slashera. Nakon par jeftinih scareova kuži se da je dečko samo zajebavao svoju curu i da je osvrt na Scream samo parodiranja poznate opening scene u cilju eleviranja ovog filma na novi level. Ako pratite moje prošle postove, znate da mi je jedan od najvećih trnova u oku glupost i predvidljivost mladeži u horrorima. E pa ovaj film na početku pokušava se distancirati od stereotipa i sa ovakvom spoof scenom, ali još više sa izjavama glavnog ženskog lika koji govori tipa – pa nećemo valjda biti toliko glupi da na Halloween ulazimo u napuštenu bolnicu za koju pričaju da je ukleta. E pa makar su autori na početku pokušali napraviti pametne likove, u daljnoj priči vidimo da je realnost potpuno drugačija – glupi su ko kurac ;)

Film u globalu nije toliko loš, čak je zabavan. Priča se vrti oko ekipice koja ide proslaviti Halloween u ultra spooky looking napuštenoj mentalnoj bolnici, gdje se prije X godina na psycho odjelu desio veliki požar gdje su svi pomrli. Nakon toga bolnicu su pokušali renovirati, ali na trećem katu (spomenuti odjel) uvijek su se dešavala sranja, pa se odustalo. Tehnički se u bolnici nalazi par ekipa: spomenuta glavna ekipa (nosioci većine radnje), sin od nekog policajca koji traži svoju sestru koja je nedavno nestala dok je partyala u bolnici, te policajac (bivši glumac u cheesy soul horror filmovima – u jednoj sceni vidimo isječak iz njegovog filma di se bori protiv Count Pimpule :)) Pozitivno to je da u 85% filma je atmosfera napeta, sranja se dešavaju, duhovi straše, etc, ali u u tom dobrom segmentu postoji i druga strana medalje – kako se pokušava konstantno plašiti gledatelja, autori koriste sve žive stereotipe koje ste mogli viditi u haunted house ili ghost horrorima.

Slijedeća strana »